HRP960033A2 - Novel pharmaceutical formulation - Google Patents

Description

Prikazani izum se odnosi na farmaceutsku formulaciju za vanjsko, površinsko davanje lijekova, koja sadrži foskarnet u kombinaciji sa nekim protupalnim sredstvom u jednom farmaceutski prihvatljivom nosaču. Kompozicija se može koristiti za sprečavanje i za liječenje infekcija izazvanih herpes virusom i drugim virusima koji se razmnožavaju u koži, kao i drugih kožnih oštećenja na koja djeluje kombinacija foskarneta i protupalnog sredstva.

Infekcije herpes virusom kod ljudi mogu biti izazvane različitim humanim herpes virusima, od kojih su najčešći herpes simpleks virus i varičela-zoster virus. Postoje, također i brojni životinjski herpes virusi.

Poslije prvobitne, primarne, infekcije herpes simpleks virusom ili varičela-zoster virusom, virus postaje latentan u senzornim živčanim stanicama do kraja pacijentova života i može se potom ponavljano r ea leti vi rat i. Poslije reaktiviranja u živčanoj stanici, virus se prenosi kroz živce do kože poslije čega se razvija lezija. Jedna od karakteristika infekcije herpes virusom je upala koja se javlja neposredno poslije početka razmnožavanja virusa. Upala doprinosi svim simptomima povezanim sa ponovnom pojavom herpes virusa, uključujući crvenilo, oticanje, svrab i bol, kao i oštećenja, lezije.

Herpes simpleks virusi mogu se podijeliti na dva serotipa, HSV tipa 1 (HSV-1) i tipa 2 (HSV-2), čija se klinička ispoljavanja kreću od benignih oralno-facijalnih i genitalnih infekcija do potencijalnih stanja ugroženosti života kao što je encefalitis i općenite neonatalne infekcije.

Oralno-facijalne infekcije su primarno izazvane virusom HSV-1. Poslije primarne infekcije u djetinjstvu, virus postaje latentan. Poslije reaktiviranja razvija se ponovljiva oralno-facijalna HSV infekcija, koja je poznatija kao "groznica". Oko polovice pacijenata osjeća simptome početka patološkog stanja kao Što je bol, pečenje ili svrab na mjestu nastajuće lezije. Stanje je obično sa naglim samoograničavanjem, i tipična ranica će zarasti za oko 10 dana od prvih simptoma. Razmnožavanje virusa u usni započinje rano i maksimalna koncentracija virusa dostiže se 24 sata poslije reaktiviranja. Tada se koncentracija virusa dramatično smanjuje i obično se virus ne može izolirati nakon 70-80 sati poslije izbijanja.

Klinički prikaz genitalnih HSV infekcija je sličan oralno-facijalnim infekcijama sa nekim važnim iznimkama. Genitalne HSV infekcije najčešće izaziva HSV-2, a poslije primarne infekcije virus će latentno inficirati senzorne ili autonomske ganglione. Reaktiviranje će proizvesti lokalne ponovljive lezije na, ili kod genitalija koje su karakteristične za herpesne infekcije.

Primarna infekcija varičela-zoster virusom (VZV) izaziva varičele. Kao i HSV, VZV postaje latentan nakon primarne infekcije i može se kasnije u životu aktivirati kao herpes zoster. Zoster obično dovodi do osipa po koži i intenzivnog akutnog bola. Kod 30% pacijenata bol može biti dugotrajan i nastaviti se tjednima ili mjesecima nakon što se osip očistio.

HSV i VZV mogu, pored izražavanja na mukozi ili koži, također izazvati upalu rožnjače, keratitis u očima. Ovo je stanje također ponovljivo i može izazvati sljepilo.

Postoji vise protuvirusnih sredstava koja su aktivna protiv humanog herpes virusa. Međutim, do sada je postignut ograničeni klinički uspjeh kod liječenja povratnih herpes virusnih infekcija.

Foskarnet, heksahidrat trinatrijumove soli fosfornomravlje kiseline ili heksahidrat natrij fosfornoformijata, poznat je protuvirusni agens širokog protuvirusnog spektra, koji djeluje neposrednim inhibiranjem virusne DNK polimeraze kod herpes virusa i virusne obrnute transkriptaze kod retrovirusa. Foskarnet je odobren za kliničku uporabu za sustavno, tj. intravensko liječenje CMV retinitisa (upale mrežnjače) kod pacijenata oboljelih od AIDS-a. Sporedno djelovanje ovog liječenja je umanjenje funkcije bubrega kao i drugi simptomi koji se mogu tolerirati u uvjetima kada je ugrožen život, ali ne i kod liječenja benignih, samoograničavajućih, povratnih HSV infekcija kod pacijenata s neugroženim imunološkim sustavom.

Kada je herpesna infekcija ograničena na kožu ili na sluznice, lokalna, vanjska terapija može imati prednosti. Ona če smanjiti izlaganje tijela aktivnoj supstanciji i omogućit će veću koncentraciju lijeka što će, opet, omogućiti postizanje većih koncentracija u dijelovima kože gdje se virusi razmnožavaju.

Iako foskarnet dokazano djeluje protiv svih humanih herpes virusa in vitro, ispitivanja foskarneta primjenjenog lokalno protiv povratnih herpes simpleks virusnih infekcija kod pacijenata s neugroženim imunološkim sustavom, pokazala su umjereni uspjeh. Vrijeme zarašćivanja lezija poslije takvog liječenja skraćeno je približno za jedan dan.

Kod ovih ispitivanja foskarnet je nanošen u jednoj uobičajenoj kremi. Lokalno, vanjsko nanošenje foskarneta u 3% formuli izaziva, kao što je poznato, nadraživanje sluznice membrana ili kože u genitalnom području, što čini liječenje bolnim. Jedan je od ciljeva ovog izuma, prema tome, da se pronađe preparat foskarneta koji će izazivati vrlo mali stupanj nadraženosti tkiva uz snažno protuvirusno djelovanje.

Klinički primarne infekcije humanim herpes simpleks virusima razlikuju se u nekoliko važnih područja od potonjih reaktiviranih infekcija. Period otklanjanja virusa je duži kod primarne infekcije (oko 10 dana kod usne infekcije i 3 tjedna kod genitalne infekcije) u usporedbi sa reaktiviranom infekcijom (3-4 i dana za usnu i za genitalnu infekciju). Po završetku razdoblja uklanjanja virusa kod primarne infekcije, lezija će zarasti za nekoliko dana, dok u slučaju reaktiviranih infekcija upala ostaje i nakon što je prestalo razmnožavanje virusa, a klinički simptomi se zadržavaju još tjedan dana.

Očigledno je da smanjenje razmnožavanja virusa samo po sebi neće značajnije promijeniti klinički tijek ponovljene herpesne infekcije. Zbog toga nije iznenađujuće da lijekovi protiv virusa kada se ispituju u kliničkim opitima pokazuju jače djelovanje protiv primarne infekcije u usporedbi sa reaktiviranim infekcijama, kao što je ponovljeni herpes labialis ili herpes genitalis. Zbog naglo samoograničavajućeg perioda uklanjanja virusa kod povratnih HSV infekcija, poboljšanje od samo jednog dana vremena zarašćivanja, ostvareno u kliničkim opitima s protuvirusnim lijekovima, ne predstavlja iznenađenje.

Ispitivana su različita protuupalna sredstva da bi se liječila upala koja prati povratnu infekciju, ali samo s ograničenim uspjehom. Tradicionalno se upalno stanje u oku, poznato kao keratitis ( upala rožnjače) liječilo steroidima. Iako je poznato da ova vrsta spoja potencionalno podstiče razmnožavanje herpes virusa, steroidi su korišteni u ozbiljnim slučajevima, na primjer da se spasi pacijentov vid. Ova je praksa bila kontraverzna. Zaključak je da je bilo malo kliničkog uspjeha kod liječenja povratnih herpes virusnih infekcija čak i sa najjačim protuvirusnim lijekovima. Zbog toga postoji velika potreba za djelotvornim lijekovima i postupcima za liječenje povratnih herpesnih infekcija.

Jochan, U.E., Pharmaceutische Zeitung, Nr. 33, 13. kolovoza 1992. str. 28-34, opisuje moguću uporabu foskarnet-liposoma za liječenje bez unošenja u tijelo, herpesnih infekcija očiju kod pacijenata oboljelih od AIDS-a. Ovi se pacijenti danas liječe sustavno zbog jako nadražujućeg djelovanja protuvirusnih lijekova. Također se tvrdi da će lokalno liječenje kože nekom aktivnom supstancijom u liposomskom nosaču podsticati probijanje aktivne supstancije kroz rožnati sloj kože i osigurati lokalnu koncentraciju te aktivne supstancije.

Schreier, H., i dr., Journal of Controlled Release 30 (1994), str. 1-5, daju pregled kožnog i kroz kožnog davanja supstancija zatvorenih unutar liposoma i niozoma. Zaključeno je da liposomi i niozomi mogu postati koristan dozni oblik za više različitih dermalno aktivnih spojeva, posebno zbog njihove sposobnosti da moduliraju prijenos lijeka i da služe kao netoksični pojačivači penetracije. Također je iznijeto da su liposomi pripremljeni od ceramida, tj. sfingolipidi, efikasniji kod probijanja u kožu nego liposomi pripremljeni od fosfolipida. Kao način da se poboljša liječenje kožnih virusnih infekcija, posebno herpes simpleks virusnih infekcija, bilo je procijenjeno deponiranje interferon-a liposomno formuliranog s kožnim lipidima, tj. uglavnom ceramidima i kolesterolom, i utvrđeno je da se upućuju u duboke slojeve kože.

Spruance, S.L,, Topical therapv of mucocutaneous herpesvirus infections, International Antiviral News, 1994, 2. lipnja, str. 86-87, izvješćuje da su istraživanja za djelotvornim lokalnim, vanjskim liječenjem povratnog herpes labialis-a kod normalnih domaćina bila ometana formulacijama lijekova koje su bile ispod optimalnih, kao i nedovoljnim shvaćanjem potrebe za ranom terapeutskom intervencijom. Iako je formulacija aciklovira u jednoj vodenoj kremi sa propilen glikolom dovela do odobravanja aciklovira za liječenje herpes labialis-ar objavljeni rezultati su kontradiktorni. Sada je rečeno da je jasno da lokalno, vanjski primijenjen protuvirusni spoj zahtijeva agresivnu formulaciju pojačane penetracije, kako bi mogao da probije cjelovit, neoštećen rožnati sloj neposredno nakon pacijentove prve spoznaje novog izbijanja oboljenja.

Primjena agresivnih pojačivača oštećuje kožu, izaziva draženje i poneki put izaziva alergiju ili druge infekcije.

Da bi se ostvarilo djelotvorno lokalno liječenje povratnih herpesnih infekcija, prvi problem kojeg treba rješavati je da se dostavi dovoljna količina aktivne supstancije da bi se brzo probila kroz rožnati sloj. Drugi problem je da se dovede aktivna supstancija da se akumulira na odgovarajućem mjestu, tj. u živoj epidermi gdje se odigrava razmnožavanje herpes virusa. Sljedeći je problem upala koja se javlja kod razmnožavanja virusa i koja izaziva simptome povezane sa povratnim infekcijama herpes virusa. Bilo bi poželjno kombinirati foskarnet sa nekom protuupalnom supstancijom da bi se mogla liječiti upala istovremeno sa suzbijanjem razmnožavanja virusa. Formulacija koja bi se koristila morala bi pored toga biti takva da ne nadražuje kožu i fizički stabilna.

To se teško moglo postići foskarnetom zbog krajnje polarnog karaktera foskarnetove molekule i potencijalno nadražujućih svojstava kada se nanosi na kožu i na sluznicu. Također je bio problem naći formulaciju nosača u kojem foskarnet, koji je otopljiv u vodi, može biti kombiniran sa manje polarnim, neotapajućim protuupalnim supstancijama.

Danas nema efikasne formulacije za lokalno, vanjsko davanje foskarneta.

Neočekivano je utvrđeno da se naprijed opisani problemi mogu prevladati jednim farmaceutskim preparatom prema izumu, koji sadrži foskarnet i jedan protuupalni glukokortikoid, pomiješan sa nosačem na bazi galaktolipida i jednim polarnim otapalom. Farmaceutski preparat sadrži kombinaciju foskarneta i glukokortikoida disperzivnog, rastvorenog ili obloženog gelom ili drugim strukturama kao što su liposomi oblikovani polarnim gastrolipidima dvostrukog niza, koji oblikuju dvostruke slojeve, i polarna otapala. Takav preparat ne izaziva nadražaje, brzo se probija kroz kožu, osigurava povećanu akumulaciju foskarneta u živoj epidermi, može podržati veliku koncentraciju foskarneta, a stabilan je kemijski i fizički. Preparat također osigurava protuupalni agens koži ili sluznici otklanjajući simptome upale. Galaktolipidi, koji se trebaju koristiti sa polarnim otapalom kao nosačem u preparatu prema izumu, osiguravaju usmjereno ispuštanje foskarneta na određeno mjesto u živoj epidermi, čime ostvaruju maksimalnu koncentraciju lijeka na mjestu oboljenja sa minimalnim popratnim djelovanjem. Viskozne formulacije, pogodne za lokalnu, vanjsku primjenu mogu se dobiti bez naknadnog dodavanja inertnih dodataka.

Naziv foskarnet, kako se koristi u ovom opisu i u patentnim zahtjevima, odnosi se, pored heksahidrata trinatrijumove soli fosfornomravlje kiseline, i na druge farmaceutski prihvatljive soli, estre ili druge derivate fosfornomravlje kiseline u hidratiranom ili nehidratiranom obliku.

Protuupalni glukokortikoid pogodan za postupak prema prikazanom izumu može biti prirodan ili sintetički glukokortikoid za vanjsku uporabu, to jest glukokortikosteroid. Glukokortikoidi se mogu birati iz bilo koje od Grupa I-III glukokortikoida, prema klasifikacijskom sustavu za glukokortikoide za vanjsku, lokalnu primjenu koji se koristi u nordijskim zemljama, koje odgovaraju manje moćnim, nisko ili umjereno jakim glukokortikoidima. Primjeri glukokortikosteroida jesu alklometason, amicinonid, beklometazon, betametazon, budezonid, ciklezonid, klobetazon, klokortolon, kloprednol, kortizon, dezonid, dezoksimetazon, deksametazon, diflorozan, diflukortolon, diflurprednat, fludrokortizon, flumetazon, dlunizolid, fluocinolon, acetonid, fluocinonid, fluokortin, fluokortolon, fluopredniden, flutikazon, halcinonid, halobetazol, halometazon, hidrokortizon, metilprednizolon, mometazon, parametazon, prenizolon, prenikarbat, prednizon, predniliden, rofleponid, tipredan i triamcinolon i njihovi estri, soli i solvati, to jest hidrati, gdje je to primjenjivo.

Preporučljivi glukokortikoidi su hidrokortizon, alklometazon, dezonid, flupredniden, flumetazon, hidrokortizon butirat, klobetazon, triamcinolon, acetonid, betametazon, budezonid, dezoksimetazon, diflorozan, fluocinolon, fluokortolon, flutikazon, metilprednizolon aceponat, mometazon i rofleponid.

Jedno preporučljivo izvođenje farmaceutskog preparata sadrži foskarnet i hidrokortizon, a kod drugog izvođenja farmaceutski preparat sadrži foskarnet i budezonid.

Zbog stimulirajućeg djelovanja glukokortikoida na herpes virus, mora se voditi računa da se odredi optimalna doza pojedinih komponenti. Prevelika doza glukokortikoida može podstaći razmnožavanje virusa do mjere kada se neće moći suzbiti protuupalnom supstancijom, to jest foskarnetom. Premalom dozom se možda neće postići željeno umanjenje simptoma upale.

Međusobni odnos između dvije aktivne supstancije bit će različit za različite kombinacije supstancija. Relativna količina foskarneta u farmaceutskom preparatu prema prikazanom izumu može biti u opsegu od 0,1-10% mas., poželjno 0,3-5% mas. Koncentracija protuupalnog glukokortikoida može biti u opsegu od 0,005-3% mas., ovisno od jačine tog spoja. Farmaceutski preparat koji sadrži kombinaciju foskarneta i hidrokortizona, može sadržavati 0,1-5% foskarneta, poželjno 0,3-3% i 0,25-1% hidrokortizona.

Galaktolipidi u preparatu prema izumu sastoje se od najmanje 50% digalaktosildiacilglicerola, dok ostatak čine drugi polarni lipidi.

Kod jednog preporučljivog izvođenja, galaktolipidni materijal se sastoji od oko 70-80% digalaktosildiacilglicerola i 20-30% drugih lipida. U jednom drugom preporučljivom preparatu, galaktolipidni materijal se sastoji do 100% od digalaktosildiacilglicerola.

Dvije su vrste acilglicerola na osnovi , galaktoze vrlo česte, monogalaktosildiacilgliceroli i digalaktosildiacilgliceroli. Uobičajeno korištene kratice za njih su MGDG i DGDG.

Digalaktosildiacilgliceroli mogu se opisati općom formulom

[image]

pri čemu su R1 i R2 nezavisno jedan od drugog, zasićeni ili nezasićeni radikali masnih kiselina s 10-20 ugljikovih atoma i 0-3 dvostruke veze, ili vodik, a R3 je jedna hidroksil ili sulfonatna grupa.

Kao preporučljivi primjeri radikala R1 i R2 masnih kiselina, kao što su ostaci zasićenih kiselina, palmitinske (C15H31CO; 16:0) i stearinske kiseline (C17H35CO); 18:0), monozasićenih kiselina, oleinske kiseline (C17H33CO; 18:1) i polinezasićenih kiselina, linolne kiseline (C17H31CO; 18:2) i linolenske kiseline (C17H29CO; 18:3). Radikali masnih kiselina također mogu obuhvaćati oksikiseline povezane s glicerolskom jezgrom svojim hidroksilnim grupama estrificiranim drugim masnim kiselinama, tako zvane estolide.

Neki posebni odnosi komponenata galaktolipidnog materijala nisu kritični za ovaj izum, sve dok je sadržaj DGDG barem 50%. Za mnoge primjene se međutim, maksimalne koristi ostvaruju velikim sadržajem DGDG, najvažnije komponente za oblikovanje dvostrukog sloja.

Galaktolipidni materijal se može ekstrahirati iz gotovo svake vrste biljnog materijala. Preporučljivi biljni materijali su sjeme i jezgra strnih i drugih žitarica, na primjer pšenice, raži, ovsa, kukuruza, riže i sezama. Oljušteni ovas kao i pšenični gluten imaju veliku koncentraciju lipida pa su zato korisni za primjenu u postupku pripremanja. Digalaktosildiacilgliceroli galaktolipidnog materijala mogu, ako je primjenjivo, biti sintetičkog porijekla.

Izdvajanje malih količina galaktolipida, naročito DGDG, iz biljnih izvora poznato je i zabilježeno u literaturi. Obično se količine u miligramimima i gramima biljnih lipidnih ekstrakata izdvajaju na tankoslojnim pločicama ili stupovima silikagela, a pomoću otapajućih sustava koji sadrže kloroform, metanol i aceton.

Galaktolipidi se mogu dobiti iz biljaka u industrijskim količinama konvencionalnom ekstrakcijom i adsorpcijom, ili kromatografijom sa zamjenom. Sirovi biljni ekstrakt se stavlja na kromatografsku kolonu koja sadrži jedan adsorbent kao stacionarnu fazu, nepolarni lipidi se isperu smjesom polarnih i nepolarnih otapala, a frakcija galaktolipidnog materijala, koja sadrži uglavnom DGDG, potom se ispire više puta polarnom smjesom otapala.

Dodavanje vode, ili drugih polarnih otapala kao što je glicerol, galaktolipidima koji će se koristiti u izumu, dovešće do oblikovanja slojevitih struktura lipid-voda, često nazivanih dvoslojne strukture. Polarni lipidi prema izumu mogu uključiti, to jest upiti velike količine vode ili vodenih otapala ili drugih polarnih otapala. Zbog dobrih postojećih osobina Širenja galaktolipida, iznenađujuće se lako oblikuju liposomne disperzije bez prisutnosti drugih kemijskih spojeva, na primjer deterđenata ili otapala, osim vode. Postupak oblikovanja liposoma zahtijeva samo dodavanje vode ili neke polarne tekućine u prekomjernim količinama galaktolipidnom materijalu, bubrenje i lagano mućkanje ili miješanje. Dobijena disperzija, koja se sastoji od višeslojnih vezikula, to jest liposoma, izuzetno je stabilna protiv zgrudnjavanja i kasnijeg taloženja.

Drugi polarni lipidi koji su dio galaktolipida, predstavljaju smjesu različitih glikolipida i fosfolipida, kao što su MGDG i fosfatidilholini. Sastav ovisi o polaznom materijalu i postupku koji se koristi za izradu galaktolipida.

Polarno otapalo može biti voda i vodena otapala, kao što su puferi i slano otapalo, ili ma koje drugo konvencionalno otapalo kao što je etanol, glicerol, propilen glikol, polietilen glikol, polipropilen glikol, glikofurol, metil pirolidon, transkutol. Ipak je voda preporučljivo otapalo.

Farmaceutski preparat prema izumu također može sadržavati različite aditive ili inertne dodatke koji su farmaceutski prihvatljivi i kompatibilni sa sastojcima preparata. Kao primjeri takvih aditiva mogu se spomenuti sredstva za zgušnjavanje, konzervansi, antioksidatori, sredstva za bojenje, sredstva za davanje mirisa i okusa, kao i druge aktivne supstancije, na primjer vitamin A-kiselina.

Farmaceutski preparat prema izumu pogodan je za preventivno djelovanje i/ili za liječenje infekcija herpes virusom kod sisavaca, uključujući i čovjeka, naročito HSV-1, HSV-2 i VZV, na koži, sluznicama ili očima. Kod jednog preporučljivog izvođenja, preparat se može koristiti za liječenje povratnih herpes virusnih infekcija. Međutim, sve herpes virusne infekcije, kao i infekcije od drugih virusa na koje foskarnet djeluje, mogu se liječiti preparatom prema izumu. Kapošijev sarkom, KS, na primjer, je jedna dispergirana, poliklonalna hiperplastična neoplazija, koja je karakteristična po lokalnom razvoju i eventualnoj metastazi. Nedavno je otkriven novi humani herpes virus u KS lezijama, i predloženo je da se smatra kao uzročnik. Kod kliničkih ispitivanja neki su pacijenti reagirali na intravensko liječenje foskarnetom. Kožne KS lezije se mogu pogodno liječiti vanjskim, lokalnim nanošenjem lijeka.

Farmaceutski preparat se može davati lokalno, vanjski, to jest primarno na neoštećenu kožu, dermalno i u oko, okularno, ali isto tako na sluznice, kroz usnu duplju, rektalno i vaginalno. Posebno su kritična područja za liječenje tamo gdje se neoštećena koža graniči sa urogenitalnim i probavnim traktom. Preparat za lokalnu, vanjsku primjenu može biti krema, losion, gel ili mast, koji se može ugraditi u flaster, stik ili pero.

Jedna prednost lokalne vanjske primjene je to, da se virusno kožno oboljenje može liječiti uz znatno manje sustavno izlaganje nego kod standardnog intravenskog liječenja. Može se, npr., procijeniti da se jedna obična povratna HSV infekcija liječi sa oko 100 mg formulacije za vanjsku lokalnu primjenu, koja, ako se koristi 5% krema foskarneta, sadrži oko 5 mg foskarneta. Ranija ispitivanja su pokazala da do 5% lokalno vanjski nanijete količine foskarneta može ući u sustavnu cirkulaciju, što je oko 0,25 mg po primjeni. To treba usporediti sa dozvoljenom dozom od oko 10 g dnevno kod standardnog intravenskog liječenja foskarnetom.

Lokalno, vanjsko davanje farmaceutskog preparata prema izumu dovešće do poboljšanog dovođenja aktivnih supstancija na mjesto razmnožavanja virusa, to jest živog epiderma, smanjujući istovremeno sustavnu raspodjelu foskarneta i otklanjajući simptome upale. Pored toga, stupanj nadraživanja tkiva biće u velikoj mjeri smanjen. Djelovanje ovog lokalnog davanja medikamenata dovešće do boljeg farmakološkog učinka.

Postupak za preventivno djelovanje i/ili liječenje herpes virusnih infekcija kože, sluznice ili očiju kod sisavaca, uključujući čovjeka, obuhvaća lokalnu vanjsku primjenu, u kombinaciji ili po redosljedu, jedne terapeutski djelotvorne doze foskarneta i jednog protuupalnog glukokortikoida. Ovo liječenje obuhvaća davanje l do 10 puta dnevno, preporučljivo 3 do 4 puta dnevno.

Liječenje povratne infekcije treba se obavljati u tijeku razmnožavanja virusa, poželjno od prve pojave simptoma početka patološkog stanja i najmanje u trajanju od 3 do 4 dana. Može biti korisno da se nanosi formulacija tijekom cijelog procesa, svaka dva sata ili po nahođenju. Lezije treba liječiti na isti način. Preventivno liječenje može biti alternativa kod pacijenata sa redovnim ponavljanjem oboljenja. U ovom slučaju formulaciju treba nanositi na područje gdje se očekuje ponovno javljanje oboljenja prije pojave prvih simptoma.

Na priloženim dijagramima,

- slika 1 prikazuje djelovanje lokalnog liječenja budezonidom i foskarnetom 4-budezonidom dana 4 - 7 poslije infekcije, uspoređeno sa placeboom na prosječnim HSV-titerima u usnoj školjki zaraženim u vrat Balb/C miševa (n = 10) nakon adoptivnog transfera imunosti 2 dana poslije infekcije,

- slika 2 prikazuje djelovanje lokalnog liječenja foskarnetom i foskarnetom + budezonidom 4 - 7 dana poslije infekcije, uspoređeno sa placeboom na otoku na sredini uha zaraženih u vrat Balb/C miševa (n = 12) nakon adoptivnog transfera imunosti 2 dana poslije infekcije,

- slika 3 prikazuje djelovanje lokalnog liječenja foskarnetom i foskarnetom + hidrokortizonom 4 - 7 dana poslije infekcije, uspoređeno sa placeboom na srednjoj debljini uha zaraženih u vrat Balb/C miševa (n = 10) nakon adoptivnog transfera imunosti 2 dana poslije infekcije,

- slika 4 prikazuje djelovanje lokalnog liječenja foskarnetom i foskarnetom + hidrokortizonom 4 - 7 dana poslije infekcije, uspoređeno sa placeboom na prosiječnom ožiljku od lezije zaraženih u vrat Balb/C miševa (n = 10) nakon adoptivnog transfera imunosti 2 dana poslije infekcije.

Farmaceutski preparati

Primjer 1.

Foskarnet u 3% kremi

Foskarnet krema je pripremljena kako su opisali Alenius, S. i dr. ("Therapeutic effects of foscarnet sodium and acyclovir on cutaneous infections due to herpes simplex virus type l in guinea pigs", J. Inf. Dis. 1982; 145:569-73) U daljnjem tekstu se ova krema, sa sadržajem od 3% foskarneta i niže prikazanim sastavom, naziva Foskarnet Cream.

Količina (mg)

Heksahidrat trinatrijumfosfonoformijata 30

Estar polioksietilen masne kiseline 44

Cetil alkohol 20

Stearinska kiselina 20

Tekući parafin 20

Propilen glikol 20

Glicerol 15

Metil p-hidroksibenzoat 0,7

Propil p-hidroksibenzoat 0,3

Voda do 1000

Baza kreme bez foskarneta koristi se kao placebo krema. Placebo kremi se može dodati foskarnet u količini od 3 do 30 mg, kao i fino usitnjen hidrokortizon u količini od 2,5 do 10 mg za pripremanje kreme sa 0,3-3% foskarneta i 0,25-1% hidrokortizona.

Primjer 2.

Krema od 0,0125% budezonida i 1.5% foskarneta

Jednostavnim miješanjem foskarnet kreme i budezonid kreme (0,025%, Preferid®, Gis-Brocades, Nizozemska) dobijena je kombinirana krema koja je imala slijedeći sastav:

Količina (mg)

Budezonid 0,125

Heksahidrat trinatrij fosfornoformijata 15

Natrij citrat 0,6

Limunska kiselina 0,3

Sorbinska kiselina 0,3

Cetostearil alkohol 30

Tekući parafin 3

Cetomacrogol 1000 6

Bijeli meki parafin 15

Arlaton (estar polioksietilen masne kiseline) 31

Cetil alkohol 14

Stearinska kiselina 14

Mineralno ulje 14

Propilen glikol 14

Glicerol 10,5

Metil p-hidroksibenzoat 0,43

Propil p-hidroksibenzoat 0,19

Natrij hidroksid 2M*

Klorovodična kiselina 2M*

Voda do 1000

* za podešavanje pH na 7 - 8.

Primjer 3.

Krema od 1,5% foskarneta i 1% lidokaina

Jednostavnim miješanjem foskarnet kreme (3%) i lidokain kreme (2%, Xylocain®, Astra AB, Švedska) dobivena je kombinirana krema sljedećeg sastava:

Količina (mg)

Lidokain 10

Heksahidrat trinatrij fosfornoformijat 15

Miglyol 812 27,6

Arlaton (estar polioksietilen masne kiseline) 44,2

Karboksipolimetilen 2

Cetil alkohol 16

Stearinska kiselina 16

Mineralno ulje 16

Propilen glikol 16

Glicerol 12

Metil p-hidroksibenzoat 0,49

Propil p-hidroksibenzoat 0,22

Natrij hidroksid 2M*

Klorovodična kiselina 2M*

Pročišćena voda do 1000

* za podešavanje pH na 7-8.

Primjer 4.

Krema od 1% hidrokortizona

Količina (mg)

Hidrokortizon 10

Metil p-hidroksibenzoat 2,0

Propil p-hidroksibenzoat 0,5

Glicerol 0,03

Etanol 5

Izopropilmiristat 90

Amfizol 10

Parafin 30

Tekući parafin 40

Makrogo stearat 100

Cetil alkohol 50

Voda do 1000

Ova se krema može komercijalno nabaviti kao Hydrokortizon kram 1% AGO, Kabi Pharmacia AB, Švedska.

Primjer 5.

Krema od 1.75% foskarneta i 0.5% hidrokortizona u nosaču na bazi galaktolipida

Pripremljena je sljedeća protuvirusna i protuupalna formula za vanjsko, lokalno nanošenje:

% mas

Foskarnet 1,74

Hidrokortizon 0,51

Galaktolipidi 29,0

Polietilen glikol 400 13,4

Etanol 13,4

Voda do 100,0

Foskarnet (to jest trinatrijumova sol heksahidrata fosfornomravlje kiseline, proizvodi Astra AB, Švedska) otopljen je u vodi u koncentraciji od 4,00%. Hidrokortizon (Sigma Chemical Co., SAD) otopljen je u 1:1 (mas.) mješavini etanola i PEG 400 (polietilenglikol) na 70°C. Polovica količine galaktolipida (galaktolipidi od zrna ovsa koji imaju sastav klase lipida od 70% DSG i 30% drugih polarnih lipida uključujući MGDG i fosfolipide, pri čemu je sastav ostatka masnih kiselina, definiranog pomoću GC kao metil estri, bio 21% C16:0 (palmitat), 3% C18:3 (linolenat) i 5% ostatak ostalih masnih kiselina, koje je pripremila Scotia Lipid Teknik AB, Švedska) dodavana je toploj otopini etanohPEG 400 sve dok nije dobivena homogena disperzija. Lipidna disperzija zagrijana je na 70°C, a zatim je dodana otopina foskarneta uz jako mućkanje. Dodan je preostali dio galaktolipida i smjesa je ponovo podvrgnuta intenzivnom miješanju, sve dok nije dobivena homogena disperzija. Poslije hlađenja na sobnu temperaturu dobivena je fina viskozna lipidna disperzija. Ona je sadržavala foskarnet otopljen u mješavini polarnih otapala i fino suspedirane čestice hidrokortizona.

Liposomi i druge dvoslojne strukture obrazovane od galaktolipida imaju niz prednosti u usporedbi sa odgovarajućim strukturama od fosfolipida. Galaktolipidi prihvaćaju više vode od fosfolipida i galaktolipidi su također otporniji na hidrolizu od fosfolipida, to jest, galaktolipidne formulacije su kemijski stabilnije. Upijanje vode i toplotna stabilnost su prikazani sljedećim ispitivanjima.

Usporedive formulacije koje prikazuju svojstva upijanja vode

Da bi se napravila formulacija sa 2,4% foskarneta u jednom fosfolipidu, fosfatidilholinu iz soje, i dobila približno ista viskoznost kao u naprijed prikazanim formulacijama 4 i 5, bilo je potrebno koristiti približno 30, odnosno 40% fosfolipida.

To pokazuje da galaktolipidi primaju više vode nego fosfolipidi i da su gelovi od galaktolipida više viskozni. Da bi se dobili fosfolipidni gelovi iste viskoznosti kao galaktolipidni gel, mora se koristiti znatno veća količina fosfolipida. To znači da se može koristiti manja količina vode, što opet znači da se u formulaciji može otopiti manja količina protuvirusnog spoja.

Biološka ispitivanja

Opit 1. Prolaženje kroz kožu foskarneta u galaktolipidima in vitro

Da bi se procijenio utjecaj formulacije na sposobnost foskarneta da prodre kroz rožnati sloj kao i da se akumulira u slojevima kože ispod rožnatog sloja, razvijen je jedan in vitro model koristeći neoštećenu kožu svinja. Opitni model i rezultati prikazani su u sljedećem tekstu.

Korištena je koža upravo zaklanih svinja. Tkivo koje se držalo sa donje strane pažljivo je uklonjeno skalpelom, pa je koža isprana 0,9% NaCl i osušena. Zatim su komadi kože uvijeni u foliju i pohranjeni na -28°C.

Difuzne stanice su bile načinjene od stakla i sastojale su se od davalačkog i prijemnog dijela. Koža je postavljena između ta dva dijela i pričvršćena stezaljkama. Površina davalačkog odjeljka u dodiru sa formulacijom iznosila je 3,14 cm2, a zapremnina je bila približno 2 ml. Prijemni odjeljak je imao zapremninu 28-29 ml i imao je vanjsku cijev radi lakšeg uzimanja uzoraka i omotač za reguliranje temperature tijekom opita.

Svinjska je koža odmrznuta, sušena i sječena u komade odgovarajuće veličine. Komadi kože su postavljeni na difuzne stanice. Pijemni odjeljak je napunjen 0,9% otopinom NaCl i vođeno je računa da se uklone zračni mjehurići između donje strane kože i otopine u prijemnom odjeljku. Otopina je kontinuitetno miješana magnetnom šipkom za miješanje i održavana na 37°C.

Tri različite 3% formulacije 14c_foskarneta bile su ispitivane: pored formulacije A, koja je sadržavala 3% foskarnet, 40% galaktolipida i ostalo vode, također i formulacija B koja je pored foskarneta sadržavala istu količinu fosfolipida, uglavnom sfmgomielin, umjesto galaktolipida i vodu, i formulaciju C koja je bila konvencionalna osnova u vidu kreme i sadržavala je pored foskarneta različite pojačivače kao što su estri polioksietilen masnih kiselina, stearinski estar, propilenglikol i glicerol.

Različite formulacije su nanošene u količini od 50 do 100 mg na epidermnu površinu pojedinačnih komada kože. Radioaktivnost formulacija je određivana na početku svakog od eksperimenata. Poslije 3 sata komadi kože su uklonjeni iz difuznih stanica i uzet je po jedan uzorak iz svakog od prijemnih odjeljaka. Uzorak je stavljen u scintilacionu ampulu i ispitan scintilacionom spektroskopijom.

Komad kože je stavljen na jednu ploču i korišten je komad ljepljive trake da se koža očisti. Količina lijeka koja je prodrla u dublje slojeve kože ispitana je sječenjem preostalog komada kože u tanke slojeve pomoću specijalnog alata za sječenje. Odsječci su stavljeni u scintilacione ampule sa Soluen-om 350 da bi se otopili preko noći. Potom je dodan scintilacioni koktel i uzorci su ispitani scintilacionom spektrometrijom.

Koncentracija foskarneta nakon nanošenja na svaki komad kože za svaku od formulacija za vanjsko, lokalno nanošenje određena je za rožnati sloj, za slojeve kože ispod rožnatog sloja i u prijemnom odjeljku. Rezultati su prikazani u sljedećoj tabeli:

[image]

Ovo ukazuje na poboljšanje formulacije foskarneta u galaktolipidnom nosaču u odnosu na konvencionalnu formulaciju za lokalno vanjsko nanošenje aktivnih supstancija, za lokalno usmjereno davanje foskarneta. Iz navedenih opita se može zaključiti da se raspodjela u koži foskarneta razlikuje u ovisnosti od primjenjene formulacije. Od posebnog je interesa usporedba između konvencionalne formulacije C i galaktolipidne formulacije A. Tri sata poslije početka opita za prodiranje, slične količine foskarneta iz formulacija A i C probile su rožnati sloj. Međutim, kod formulacije A je relativno brzo prodiranje foskarneta u kožu praćeno izrazitom akumulacijom lijeka u slojevima kože ispod rožnatog sloja, području koje odgovara živoj epidermi, koja je mjesto gdje se odigrava razmnožavanje virusa. Također je pokazano da fosfolipidna formulacija B daje sporije pridiranje foskarneta kroz rožnati sloj.

Opit 2. Djelovanje foskarneta i jednog protuupalnog glukokortikoida na povratnu HSV-1 infekciju in vivo

Primarna herpesna infekcija karakteristična je po nagloj i srazmjerno dugotrajnoj fazi razmnožavanja virusa i sporijoj i manje izraženoj imunološkoj reakciji koja izaziva samo jedan niski stupanj upale. Kod tipične primarne HSV infekcije, otklanjanje virusa traje oko 20 dana, dok kod ponovljenih infekcija otklanjnje virusa prestaje poslije svega 3 ili 4 dana (Whitley, R.J. i Gnann, J.W. u The Human Herpesviruses, urednik Roizman i dr.,1993.). Obične povratne HSV i VZV infekcije karakteristične su po jakoj i nagloj imunološkoj reakciji i upali koja izaziva kliničke simptome kao Što su bol, crvenilo i oticanje. Imunološka reakcija također naglo ograničava lokalno razmnožavanje virusa, i obično 3-4 dana poslije prvih simptoma virus se više ne može izdvojiti iz lezija. Da bi se predstavila klinička situacija povratnih HSV ili VZV infekcija, koristila se nova vrsta ispitivanja na životinjama, što će biti opisano u daljnjem tekstu. Ova ispitivanja obuhvaćaju izazivanje imunološke reakcije kod životinje prije davanja preparata koji se treba ispitati.

Ispitivanja na životinjama povratne herpesne infekcije

Kod novog ispitivanja na životinjama, virus se unosi u vrat miša. Virus se zatim prenosi kroz živce do kože odgovarajućeg uha. Za ovo prenošenje je potrebno približno 3-4 dana. 2 dana životinje dobivaju imunološke stanice sa sposobnošću reagiranja na virus koji izaziva infekciju. Potom, kada virus dospije u uho, životinja smjesta mobilizira efikasnu imunološku reakciju, čime se imitira klinička situacija povratne herpesne infekcije.

Humani HSV-1 (2 x 105 jedinica koje formiraju pločice, pfu (plaque forming units), vrsta C42 ili SC16) unijet je u vrat grupe od 10-18 ženki Balb/C miševa dobivenih parenjem u bliskom krvnom srodstvu, (16-18 g) na način koji su opisali Kristofferson i dr. ("Limited efficacy of inhibitors of herpes simplex virus DNA svnthesis in murine models of recrudescent disease", J. Gen. Virol. 1988; 69: 1157-66). Razvoj širenja infekcije u vidu zostera prati se putem dnevnih kontrola pojave lezija na usnoj školjci i oticanja uha.

Lezije se ocjenjuju pomoću ljestvice od 0 do 4 na sljedeći način:

0: nema lezija na uhu

1: izolirane lezije u vidu zostera na uhu

2. blaga ulceracija lezija u vidu zostera na uhu

3. umjerena ulceracija lezija u vidu zostera na uhu

4. ozbiljna ulceracija lezija u vidu zostera na uhu.

Oticanje uha je ocjenjivano mjerenjem debljine uha koristeći tehnički mikrometar, kako su opisali Kristofferson i dr. Titar virusa koji je izazvao infekciju mjeren je kako su opisali Kristofferson i dr., osim što su još korištene i BHK stanice (baby hamster kidney - bubreg mladunčeta hrčka).

2 dana poslije infekcije, kod životinja je vršen adoptivni prijenos imunosti, ATI, protiv HSV-1 intravenskom injekcijom 2 x 107 stanica limfnih čvorova u rep. Ove stanice limfnih čvorova pripremljene su ubrizgavanjem HSV-1 (105 pfu, vrsta C42 ili SC16) u školjke oba uha anesteziranih ženki Balb/C miševa (16-18 g). Sedam dana poslije infekcije, životinje su ubijene udarcem u vrat, uklonjeni su limfni čvorovi koji su ispražnjeni, pa je pripremljena suspenzija stanica limfnih čvorova u fosfatno puferovanom slanom otopu pomoću mikro-sita.

ATI smanjuje virusni titar u uhu zaraženih životinja, kao trajanje uklanjanja virusa. Međutim, ATI povećava oticanje uha i povećava stupanj lezije ušiju. Za oticanje se vjeruje da odgovara upali, pa je očigledno da ATI pogoršava upalu i stupanj lezije makar što je virus puno brže uklonjen.

4 dana poslije infekcije i sljedeća 4 dana, preparat koji je trebalo ispitati u pogledu djelovanja protiv povratnog herpesa ravnomjerno je nanošen, u količini od oko 25 mg kreme, na obje strane uha svakih 8 sati.

Opit 1. Ispitivanje kombiniranih krema foskarneta i jedne protuupalne supstancije

Budezonid i lidokain su odabrani za ispitivanje kao primjeri protuupalnog spoja.

Krema od foskarneta, Foskarnet krema, pripremljena je kako je opisano u Primjeru 1. Osnova kreme bez lijeka korištena je kao placebo.

Osnovna krema, koja je naprijed opisana, pomiješana je i sa kremom budezonida (0,025%, Preferid®, Gist-Brocades, Nizozemska) da bi se dobile pogodne koncentracije za liječenje. Za opite je korištena kombinirana krema foskarneta (1,5%) i budezonida (0,0125%), pri čemu je formulacija dobivena miješanjem krema opisana u Primjeru 5.

Krema lidokaina (2%, Xylocain®, Astra AB, Švedska) također je miješana sa foskarnet kremom, a dobivena je formulacija foskarneta (1,5%) i lidokaina (1%) opisana je u Primjeru 3.

Foskarnet, dvije protuupalne supstancije, kao i dvije kombinirane kreme ispitivane su na opitnim životinjama kako je opisano, sa po deset životinja u svakoj grupi. Određena krema je davana 4 do 7 dana poslije infekcije, tri puta dnevno. Stupanj lezije i debljina uha mjereni su na dan 3-12, 15 i 21 poslije infekcije i za taj su period proračunate srednje kumulativne vrijednosti ± standardno odstupanje. Rezultati su dani u Tabeli 2 sa postocima uspoređenja sa placeboom u zagradi (vrijednosti za životinje na kojima je nanošen placebo uzete su kao 100%). Vrijednosti koje se značajno razlikuju od životinja obrađivanih placeboom naznačene su zvjezdicom (p=0,0001).

[image]

Budezonidna krema je sama smanjila kumulativnu debljinu uha na 58% u odnosu na životinje koje su dobivale placebo, dok lidokainska krema nije djelovala.

Kombinacija foskarneta i lidokaina nije utjecala na debljinu uha ili na stupanj lezije.

Davanje formulacije budezonida za lokalnu vanjsku primjenu povećalo je virusne titre 7 dana i 9 dana poslije infekcije između 100 i 1000 puta u usporedbi sa davanjem placeboa (slika 1). Točnije, virusni titri u ušima su dramatično smanjeni kada je korištena kombinacija, uspoređeno sa placebo ili budezonidnom kremom. Kod životinja koje su dobijale kombinaciju foskarneta i budezonida na 7 dan poslije infekcije nisu se mogli otkriti virusi.

Neočekivano je utvrđeno da je kombinacija za vanjsko lokalno djelovanje foskarneta i budezonida bila puno efikasnija u usporedbi sa foskarnetovom kremom i budezonidovom kremom kada su ispitivane odvojeno (slika 1 i 2). Rezultati pokazuju da je kombinacija foskarneta i budezonida bolja u odnosu na placebo, na samu foskarnetovu kremu i na samu budezonidovu kremu u pogledu upale (mjerene debljinom uha) i stupnja lezije. To je posebno neočekivano jer sama krema budezonida stimulira rast virusa u usporedbi sa placeboom.

Opit 2. Vremenski pomjereno ispitivanje foskarnetove kreme i jedne protuupalne kreme

Ovaj je opit izveden da bi se proširili rezultati dobiveni u Opitu 1, koristeći isti model sa po deset životinja u svakoj grupi. Miješanje foskarneta i jedne protuupalne supstancije u jedan preparat ne mora dati formulaciju koja ima optimalna svojstva prodiranja za oba aktivna spoja. U ovom opitu su životinje liječene dvjema različitim formulacijama sa razmakom od 2 sata. Prvo je nanošena foskarnetova krema a 2 sata kasnije protuupalna formulacija. Ovo je ponavljano tri puta dnevno u tijeku perioda liječenja (dan 4-7 poslije infekcije).

Ispitivane supstancije kao i dobiveni rezultati, to jest kumulativni stupanj lezije i kumulativna debljina uha mjerena kao u Opitu 1, dati su u Tabeli 3 sa postocima usporedbe sa placeboom u zagradi (vrijednosti za životinje na kojima je nanošen placebo uzete su kao 100%) Vrijednosti koje se značajno razlikuju od životinja obrađivanih placeboom naznačene su zvjezdicom (p = 0,0001).

[image]

Ispitivane su sljedeće supstancije: foskarnet (3%, Foscarnet cream), budezonid (0,025%, Preferid®, Gist-Brocades, Nizozemska), hidrokortizon (1%, Hydrokortison kram 1% AGO, Kabi Pharmacia AB, Švedska), lidokain (5%, Xylocaine®, Astra AB) i ketoprofen (2,5% Oruvail®, Rhone-Poulenc Rorer A/S, Danska).

Sama foskarnet krema je dovela do malog smanjenja i stupnja lezije i debljine uha u usporedbi sa placeboom, a koje nije bilo statistički značajno. Foskarnet krema u kombinaciji sa budezonidovom kremom ili sa hidrokortizonskom kremom bila je, očigledno, superiornija u odnosu i na foskarnet kremu samu i na placebo kremu. Foskarnet krema u kombinaciji sa budezonidovom kremom smanjila je stupanj lezije na 46%, a debljinu uha na 69%, uspoređeno sa životinjama koje su dobivale placebo. Foskrnet krema je u kombinaciji sa hidrokortizonskom kremom smanjila stupanj lezije na 44%, a debljinu uha na 53%, uspoređeno sa životinjama koje su dobivale placebo. Foskarnet krema u kombinaciji sa lidokainskom kremom pogoršala je stupanj lezije i debljinu uha na 189 i 146% u odnosu na životinje koje su dobivale placebo. Druga dva NSAID-a (nesteroidni protuupalni lijek), to jest indometacin (1%, Amuno® Gel, MSD Sharp & Dohme GmbH, Njemačka) i diklofenak (1,16%, Voltaren® Emulgel, Ciba-Geigy, GmbH, Njemačka) također su ispitivani, ali se rezultati nisu mogli prevesti zbog toksičnog sporednog djelovanja. Ova sporedna djelovanja su vjerojatno bila izazvana sustavnim apsorbiranjem NSAID-a u previše velikim količinama.

Kao što je ranije razmatrano, budezonidova krema je jako povećala koncentraciju virusa pri navedenim ispitivanjima na životinjama, uspoređeno sa placeboom (slika 1). Ovo djelovanje budezonida nije dobro za liječenje herpesnih lezija. Virusni titri u ušima liječenih životinja dana 7 poslije infekcije prikazani su u Tabeli 4.

[image]

Sama foskarnet krema je smanjila virusni titar dana 7 za oko deset puta u usporedbi sa životinjama koje su primale placebo. Foskarnet krema u kombinaciji sa hidrokortizonom, ketoprofenom ili lidokainskom kremom ostvarila je virusne titre još niže od onih kod životinja koje su primale foskarnet. Foskarnet krema u kombinaciji sa budezonidom ostvarila je dana 7 virusne titre malo veće od onih kod životinja koje su primale samo foskarnet, ali još uvijek skoro deset puta niže nego kod životinja koje su primale placebo.

Rezultati pokazuju da je kombinacija foskarneta s nekim glukokortikoidom očigledno superiornija od kombinacija foskarneta s nekim lokalnim anestetikom ili ketoprofenom kao nesteroidnim protuuplnim lijekom. (NSAID) u pogledu upale (mjereno debljinom uha) i stupnja lezije. Rezultati također pokazuju da je kombinacija foskarneta sa hidrokortizonom - jednim manje moćnim glukokortikoidom - bila superiornija u odnosu na kombinaciju foskarneta sa budezonidom - jednim moćnijim glukokortikoidom - u pogledu svih mjerenih parametara, to jest kumulativnog stupnja lezije, kumulativne debljine uha i prosječnih virusnih titara.

Opit 3. Ispitivanje kombinirane kreme foskarneta i hidrokortizona

Ovaj je opit vršen da bi se proširili rezultati Opita 2 koristeći foskarnet u kombinaciji sa hidrokortizonom. Korišten je isti model ispitivanja na životinjama sa po deset životinja u svakoj grupi. Životinje su dobivale tri puta dnevno dana 4-7 poslije infekcije, foskarnet (3%, Foskarnet cream, Primjer 1), hidrokortizon (1%, Hydrokortison, ACO, Kabi Pharmacia AB, Švedska, Primjer 4), i kombiniranu kremu, to jest, formulaciju prema Primjeru 5.

Ispitivane supstancije kao i dobiveni rezultati (kumulativan stupanj lezije i prosječna kumulativna debljina uha) dati su u Tabeli 5 sa postocima uspoređenja sa placeboom u zagradi (vrijednosti za životinje na kojima je nanošen placebo uzete su kao 100%)

[image]

Slika 3 prikazuje srednju debljinu uha dana 4-21 poslije infekcije, poslije liječenja placeboom, 3% foskarnetom ili 1,75% foskarnetom 4- 0,5% hidrokortizonom dana 4-7 poslije infekcije. Slika pokazuje da je foskarnet u kombinaciji sa hidrokortizonom bio očigledno djelotvorniji na smanjenju debljine uha u odnosu na sam foskarnet, ili u odnosu na placebo.

Slika 4 prikazuje srednji stupanj lezije dana 4-21 poslije infekcije, poslije liječenja placeboom, 3% foskarnetom ili 1,75% foskarnetom + 0,5% hidrokortizonom dana 4-7 poslije infekcije. Slika pokazuje da je foskarnet u kombinaciji sa hodrokortizonom bio očigledno djelotvorniji na smanjenju stupnja lezije uha u odnosu na sam foskarnet, ili u odnosu na placebo.

Rezultati opisanih opita pokazuju da lokalno vanjsko nanošenje kominacije foskarneta i jednog prouupalnog glukokortikoida, pored toga što smanjuje virusni titar, isto tako ublažava upalne simptome karakteristične za povratnu herpesnu infekciju, mjereno debljinom uha i stupnjem lezije.

Opit 3. Nadraživanje kože in vivo

Da bi se ocijenila toksičnost u odnosu na kožu galaktolipida prema izumu, izvedeno je sljedeće ispitivanje. Galaktolipidi (od ovsa, Priprema Scotia Lipid Teknik AB, Švedska) miješani su sa vodom za injekcije do 10% gela i nanošeni na nivou doze od 0,5 ml po životinji na nepovrijeđenu kožu 6 New Zealand White mužjaka kunića i držani pod polupropustljivim zavojem 4 sata. Zatim je vršen pregled kože na crvenilo i svrab i na otoke, i 1, 24, 48 i 72 sata nakon skidanja zavoja. Proračunate su srednje vrijednosti iz procjene lezije kože po isteku 24, 48 i 72 sata. Rezultati su dati u sljedećoj Tabeli 6.

[image]

Iz tabele se vidi da nanošenje galaktolipida ne izaziva neko primjetno nadraživanje.

Zaključak

Vjeruje se da se farmaceutskim preparatom prema prikazanom izumu mogu kombinirati prednosti kombiniranog protuvirusnog i protuupalnog djelovanja sa poboljšanim svojstvima prodiranja koja osiguravaju galaktolipidni nosač. Lokalno vanjsko nanošenje ovog preparata na područja zaražena herpes virusom dovest će do sprječavanja, a u slučaju početka izbijanja lezija, do svođenja na minimum lezija izazvanih herpes virusom i uslijed toga, do bržeg ozdravljenja.

Claims (17)

1. Farmaceutski preparat za lokalno vanjsko nanošenje, naznačen time što sadrži kombinaciju foskarneta i jednog protuupalnog glukokortikoida, u smjesi sa nosačem na bazi galaktolipida i jednim polarnim otapalom.

2. Farmaceutski preparat prema zahtjevu 1, naznačen time, što protuupalni glukokortikoid biran iz grupe koja obuhvaća hidrokortizon, alklometazon, dezonid, flupredniden, flumetazon, hodrokortizon butirat, klobetazon, triamcinolon, fluokortolon, flutikazon, metilprednizolon aceponat, mometazon i rofleponid.

3. Farmaceutski preparat prema zahtjevu 1 ili 2, naznačen time, što se galaktolipidi sastoje od najmanje 50% digalaktosildiacilglicerola, dok ostatak čine drugi polarni lipidi.

4. Farmaceutski preparat prema bilo kojem od zahtjeva 1-3, naznačen time, što je galaktolipidi sastoje od najmanje 70-80% digalaktosildiacilglicerola, i 20-30% drugih polarnih lipida.

5. Farmaceutski preparat prema bilo kojem od zahtjeva 1-4, naznačen time, što se galaktolipidi sastoje od do 100% digalaktosildiacilglicerola.

6. Farmaceutski preparat prema bilo kojem od zahtjeva 1-5, naznačen time, što sadrži kombinaciju jedne protuvirusne količine foskarneta i 0,005-3% mas. jednog protuupalnog glukokortikoida.

7. Farmaceutski preparat prema bilo kojem od zahtjeva od 1-6, naznačen time, što sadrži kombinaciju foskarneta i hidrokortizona, preporučljivo u količini od 0,1-5% foskarneta, poželjno 0,3-3 % foskarneta i 0,25-1 hidrokortizona.

8. Farmaceutski preparat prema bilo kojem od zahtjeva od 1-7, naznačen time, što sadrži kombinaciju foskarneta i budezonida.

9. Farmaceutski preparat prema bilo kojem od zahtjeva 1-8, naznačen time, što se stavlja u kreme, losione, gelove, masti, flastere, stik ili pero.

10. Farmaceutski preparat prema bilo kojem od zahtjeva 1-8, naznačen time što se upotrebljava za sprečavanje i/ili liječenje herpes virusnih infekcija kod sisavaca, uključujući i ljude.

11. Farmaceutski preparat prema bilo kojem od zahtjeva 1-8, naznačen time, što se upotrebljava za liječenje povratnih herpes virusnih infekcija.

12. Postupak za sprečavanje i/ili liječenje herpes virusnih infekcija kože, sluznica ili oka, kod sisavaca, uključujući i čovjeka, naznačen time što obuhvaća lokalno vanjsko nanošenje u kombinaciji, ili po redoslijedu, terapeutski djelotvorne doze foskarneta i jednog glukokortikoida.

13. Postupak prema zahtjevu 12, naznačen time što je herpes virusna infekcija jedna povratna herpes virusna infekcija.

14. Postupak prema zahtjevu 12 ili 13, naznačen time, što se foskarnet i glukokortikoid nanose 1 do 10 puta dnevno, poželjno 3 do 4 puta.

15. Kombinacija foskarneta i jednog protuupalnog glukokortikoida, naznačena time što se primjenjuje za proizvodnju medikamenata za sprečavanje i/ili liječenje herpes virusnih infekcija kod sisavaca, uključujući i čovjeka.

16. Kombinacija prema zahtjevu 15, naznačena time, što se primjenjuje za proizvodnju medikamenata za liječenje povratnih herpes virusnih infekcija.

17. Kombinacija prema zahtjevu 15 ili 16, naznačena time, što se primjenjuje za proizvodnju medikamenta za liječenje kože ili mukusa.