HRP960597A2

HRP960597A2 - ISOXAZOLINE, ISOTHIAZOLINE AND PYRAZOLINE FACTOR Xa INHIBITORS

Info

Publication number: HRP960597A2
Application number: HR60/030,666A
Authority: HR
Inventors: Mimi Lifen Quan; John Wityak; Robert Anthony Galemmo Jr; Petrus F W Stouten; James Russell Priutt
Original assignee: Du Pont Merck Pharma
Priority date: 1995-12-21
Filing date: 1996-12-19
Publication date: 1998-04-30
Also published as: CA2240946A1; CA2240946C; WO1997023212A1; EP0874629A1; AU1335897A; DE69632548T2; DE69632548D1; EP0874629B1; JP2001502655A; ES2219706T3; ATE267011T1; EP0874629A4

Description

Područje tehnike

Predmet ovog izuma su izoksazolini , izotiazolini i pirazolini koji su inhibitori Faktora Xa, farmaceutske smjese koje ih sadrže i postupci uporabe navedenih spojeva kao antikoagulacijskih sredstava pri liječenju i sprečavanju tromboembolijskih poremećaja.

STANJE TEHNIKE

Stuerzebecher i sur., Thrombosis Research, svezak 9, 637-646 (1976) opisuje usporedna ispitivanja brojnih derivata benzamidina kao inhibitora Faktora Xa. Najaktivniji inhibitori su bili derivati 3-amidino-fenilarila.

Tidwell i sur., Thrombosis Research, svezak 19, 339-349 (1980) opisuje inhibicijsku aktivnost Faktora Xa skupine heterocikličkih aromatskih mono- i di-amidina.

Stuerzebecher i sur., Thrombosis Research, svezak 17, 545-548 (1980) opisuju inhibicijsku aktivnost Faktora Xa skupine a,a'-bis-(4-amidinobenzil)cikloalkanona, a,a'-bis-(4-aminobenzilidena)- i a,a'-bis-(3-aminobenziliden)cikloalkanona s 5 do 8-članim prstenovima, odgovarajućih necikličkih derivata i derivata koji sadrže samo jednu amidino skupinu.

Hauptmann i sur., Blood Coagulation and Fibrinolysis, svezak 4, 577-582 (1993) i Hauptmann i sur., Thromb. Haemostasis, svezak 63(2), 220-223(1990) opisuju testiranje nekoliko sintetičkih spojeva kao inhibitore Faktora Xa: Na-tozilglicil-3-amidinofenilalanin metil ester; 2,7-bis(4-amidinobenziliden)-cikloheptanon-(1); Na-tozil-4- amidino fenilalanin piperidid; Na-naftilsulfonilglicil-4-amidinofenilalanin piperidid; 4-metil-1-N2-(metil-1,2,3,4- tethidro-8- kinolinsulfonil-L-arginil-2-piperidin ugljična kiselina; i D-fenilalanil-L-propil-L-arginin klorometil keton.

Nagahara i sur., J. Med. Chem., svezak37, 1200-1207 (1994) opisuju nekoliko dibazičnih derivata (amidinoaril) propanoične kiseline kao inhibitore Faktora Xa.

Daiichi EPA 0 540 051 A1, objavljena 05. svibnja 1993. godine, opisuje derivate aromatskog amidina, uključujući amidino naftilene, amidino-indole, amidino-benzimidazole, i amidino-benzotiofenone, koji imaju inhibicijsku aktivnost Faktora Xa.

DuPont Merck WO 95/14683 i WO 95/14682, objavaljenje 01. lipnja 1995. Godine opisuju izoksazole i izoksazoline kao antagoniste trombocitnog glikoproteina IIb/IIIa fibrinogenskog receptora. Izoksazoli i izoksazolini opisani u WO 95/14683 imaju slijedeću formulu:

[image]

Izoksazolini opisani u WO 95/14682 predstavljeni su formulom:

[image]

Još neriješena SAD patenta prijava serijski broj 08/449597, zajedničkog prijavitelja, objavljena 24. svibnja 1995., opisuje antagoniste izoksazolina trombocitnog glikoproteina IIb/IIIa fibrinogenskog receptora slijedeće formule:

[image]

EP 53095 A i druge reference opisuju različite di-anilino-pirazoline kao članove fotosenzitivnih sustava.

EP 438690 i druge reference opisuju različite 1-amido-pirazoline kao pesticide, na pr. insekticide, fungicide i akaricide.

Do danas nisu opisani derivati izoksazolina, izotiazolina ili pirazolina kao inhibitori Faktora Xa.

Izlaganje biti izuma

Ovaj izum opisuje nove spojeve formule l:

[image]

uključujući i njihove farmaceutski pogodne soli i prolijek oblike, i sve njihove stereoizomerne oblike i smjese navedenih stereoizomernih oblika, u kojoj:

U kada je prisutan (t.j., kada je u=1), je izabran iz

-CO-NH-(CH2)o-

-CO-(CH2)o-

-SO2-NH-(CH2)o-

-SO2-(CH2)o-

-NHSO2-(CH2)o-, pod uvjetom da m ≠ O

-NHCO-(CH2)o-, pod uvjetom da m ≠ O

-NH-(CH2)o-, pod uvjetom da m ≠ O

-O-(CH2)o-, pod uvjetom da m ≠ O

-S-(CH2)o-, pod uvjetom da m ≠ O

-CH=CH-(CH2)o-

X je O, S, NR15

Y je izabran iz

[image]

R1 je izabran iz

(CH2)PNR5R6

C(NR14)NR5R6

NHC(NR14)NR5R6

NHC(NR14)H

CONRSR6

R2 je izabran iz

H

C1-C6 alkila

C1-C6alkoksi

CO2R5

CONHR5

CONHCH2CO2R5

CONH(CH2)q-R10

R10

CO-R5

COCO2R5

COCONHR5

SOnR5

SO2NHR5

NHR7

CH=CHCO2R5

CH=CHCONHR5

O-(CH2)n-R10

SOn-(CH2)n-R10

NH-(CH2)n-R10

U i R2 zajedno daju spiro spoj formula IIa i IIb, ili spoj formula IIa ili IIIb:

[image]

gdje W = CO, CH2, CHOR5 i r = 1-3

[image]

gdje W = CO, CH2, CHOR5 i t = 0-2

R3 je izabran iz

(CH2)SNR5R6

C(NR14)NR5R6

NHC(NR14)NR5R6

NHC(NR14)H

CONR5R6

V je izabran iz slijedećih kada su Z i D oboje odsutni:

[image]

V je izabran iz slijedećih kada su Z i/ili D prisutni:

[image]

Z kada je prisutan (t.j., kada je u = 1) izabran je iz

jednostruke veze,

-CO-,

-(CH2)t,

-SOn-,

-SO2NHR4, pod uvjetom da je D odsutan

-NH-,

-NR7,

-O-

D kada je prisutan (t.j., kada je u = 1) izabran je iz

[image]

E je izabran iz N, NR5, O, S;

J je izabran iz O, NR7;

A je izabran iz CO, CH2, SO, SO2;

R4 je izabran iz H

C1-C6 alkila (CH2)n-fenila (CH2)n-CONHR5 (CH2)n-CONHR5CH2CO2R5

R5 i R6 su pri svakom pojavljivanju nezavisno

H

C1-C6 alkil

(CH2)n-fenil

R7 je izabran iz

H

C1-C6 alkila

SO2R5

COR5

(CH2)t-R10

(CH2)n-fenil

R8 je izabran iz

H

C1-C6 alkila

halogena

NO2

CF3

OR5

R9 je izabran iz

H

C1-C5 alkila

halogena

NO2

NHR7

SO2NHR11

CF3

OR5

CO2R5

CONR5R7

CN

(CH2)PNR5R6

C(NR14)NR5R6

NHC(NR14)NR5R6

NHC(NR14)H

SOn-R5

SOn-CF3

imidazola, pirazola, 1,2,3-triazola, 1,2,4-triazola i

tetrazola, koji svaki posebno mogu biti supstituirani s CF3, halogenom, NO2, C1-C5 alkilom, ili C1-C5 alkoksi;

R10 je izabran iz

[image]

R11 je izabran iz

H

C1-C6 alkila

(CH2)n-fenila

COR5

CO2R5

R12 je izabran iz

H

C1-C6 alkila

C1-C6 alkoksi

halogena

NO2

NHR7

CN

CF3

SONHR11

R13 je izabran iz

H

OH

C1-C10 alkila

C1-C10 alkoksi

nitro

halo

CF3

R14 je izabran iz

H

OH

C1-C10 alkila

C1-C10 alkoksi

CO2- C1-C10 alkila

CO- C1-C10 alkila

CONH- C1-C10 alkila

CONH-fenila

CO2(CH2)n-fenila

R15 je izabran iz

H

C1-C6 alkila

C1-C6 alkoksi

CO2R14

CONHR14

CONHCH2CO2R5

CONH(CH2)q-R10

(CH2)nR10

CO-R5

COCO2R5

COCONHR5

SO2NHR5

pri svakom pojavljivanju su svaki od slijedećih nezavisno:

m = 0-2

n = 0-4, osim u -SOn-,

n = 0-2;

o = 0-2

p = 0-1

q = 0-4

r = 1-2

s = 0-2

t = 0-2

u = 0-1,

pod uvjetom, da kada je X jednako NR15, Z i D su oboje odsutni,

[image]

tada barem jedan od R1 i R3 moraju biti

C(NR14)NR5R6

NHC(NR14)NR5R6 ili

NHC(NR14)H.

U ovom opisu i zahtjevima:

pojmovi "alkil" i "alkoksi" označavaju ravni ili razgranati alkilni lanac i ravni ili razgranati alkoksi lanac, od kojih svaki može biti supstituiran s 1 do 3 supstituenta nezavisno izabranih iz halo, C1-C6 ravnog ili razgranatog alkoksi, S(O)n-alkila gdje je alkil C1-C6 ravni ili razgranati alkil i n je od 0-2, morfolino, C1-C6 alkilaciloksi, NR5R7 gdje su R5 i R7 kao što je opisano u zahtjevu 1, CN, NO2 i CF3;

pojam "fenil" označava fenil koji može biti supstituiran s 1 do 3 supstituenta nezavisno izabranih iz halo, C1-C6 ravnog ili razgranatog alkoksi, S(O)n-alkila gdje je alkil C1-C6 ravni ili razgranati alkil i n je 0-2, morfolino, C1-C6 alkilaciloksi, NR5R7 gdje su R5 i R7 kao što je opisano u zahtjevu 1, CN, NO2, i CF3;

pojmovi "halo" i "halogen" označavaju kloro, fluoro, bromo i jodo.

Mnogi spojevi ovog izuma imaju jedno ili više nesimetričnih središta ili ravnine. Svi kiralni (enantiomerni i diastereomerni) i racemički oblici su uključeni u ovaj izum. Mnogi geometrijski izomeri olefina, C=N dvostruke veze, i slične mogu također biti prisutni u spojevima, i svi takvi stabilni izomeri su smatraju se dijelom ovog izuma. Spojevi se mogu izolirati u optički aktivnim ili racemičkim oblicima. Dobro je poznat način pripreme optički aktivnih oblika, kao na primjer rastapanjem racemičkih oblika ili nesimetrična sinteza, ili sinteza iz optički aktivnih početnih tvari. Svi kiralni, (enantiomerni l diastereomerni) i racemički oblici i svi geometrijski izomerni oblici strukture primjenjivi su, osim ako specifični stereokemijski ili izomerni oblici nisu posebno naznačeni.

Poželjni su oni spojevi formule l u kojima, nezavisno ili istovremeno:

U je prisutan i izabran je iz

-CO-NH-(CH2)o-

-CO-(CH2)o-

-SO2-NH-(CH2)o-

-SO2-(CH2)o-

-NH-(CH2)o-,

-O-(CH2)o-

X je O

Y je izabran iz

[image]

R1 je izabran iz

C(NR14)NR5R6

NHC(NR14)NR5R6

R2 je izabran iz

H

C1-C6 alkila

C1-C6 alkoksi

CO2R5

CONHR5

CONHCH2CO2R5

CONH(CH2)q-R10

R10

CO-R5 COCO2R5

COCONHR5

SOnR5

SO2NHR5

NHR7

CH = CHCO2R5

CH=CHCONHR5

O-(CH)n-R10

SOn-(CH)n-R10

NH-(CH)n-R10

V je izabran iz slijedećih kada su Z i/ili D prisutni:

[image]

V je izabran iz slijedećih kada su Z i D oboje odsutni:

[image]

D kada je prisutan (t.j., kada je u = 1) izabran je iz

[image]

R10 je izabran iz

[image]

Od poželjnih spojeva, više su poželjni spojevi u kojima, zavisno ili istovremeno:

U je -CO-NH-(CH2)o-

Y je izabran iz

[image]

R1 je C(NR14)NR5R6

Z je odsutan ili prisutan i izabran je iz -O- i NR7-

Od više poželjnih spojeva, posebno poželjni su oni spojevi koji imaju strukture V i VI:

[image]

u kojima

R1 je C(NR14)NR5R6 i

D je izabran iz

[image]

V je izabran iz slijedećih:

[image]

Posebno poželjni spojevi ovog izuma uključuju i slijedeće spojeve kao i njihove farmaceutski prihvatljive soli i prolijek oblike:

[image]

Detaljan opis izuma

Sinteza

Spojevi ovog izuma mogu se pripraviti na mnogo načina dobro poznatih stručnjacima iz područja organske sinteze. Spojevi ovog izuma se mogu sintetizirati koristeći niže opisane postupke, kao i sintetskim postupcima poznatima u području sintetske organske kemije, ili njihovim varijacijama koje su poznate stručnjacima u tom području. Poželjni postupci uključuju, ali ne ograničavaju se samo na niže opisane. Navedene reference dane su u tekstu u cjelini.

Pogodan postupak za sintezu izoksazolinskih spojeva ovog izuma koristi dipolarnu cikloadiciju nitrilnog oksida s odgovarajućim dipolarofilima kako bi se pripravili izoksazolinski prstenovi, koji se nalaze u spojevima formule l (za pregled 1,3-dipolarne cikloadicijske kemije, vidi 1,3-Dipolar Cγcloaddition Chemistrγ (Padwa, izdanje), Wiley, New York, 1984; Kanemasa i Tsuαe. Heterocycles 1990, 30, 719). Shema 1 prikazuje opću sintezu 3,5- supstituiranih-izoksazolina.

Odgovarajuće supstituirani hidroksilamin je tretiran s NCS u DMF prema postupku kojeg su opisali Liu i sur. (J. Org. Chem. 1980, 45, 3916). Dobiveni hidroksiminoil klorid je zatim dehidrohalogeniran in situ koristeći TEA kako bi se dobio nitrilni oksid, koji se podvrgne 1,3-dipolarnoj cikloadiciji do odgovarajuće supstituiranog alkena kako bi se dobio izoksazolin. Oksim se također može oksidacijski klorirati, dehidroklorirati i dobiveni nitrilni oksid zarobljen s odgovarajućim alkenom pod uvjetima prijelazne faze prema postupku koji je opisao Lee (Synthesis 1982, 508), Izoksazolinski spojevi opće formule (1) gdje su 4 i 5 pozicija supstituirane, mogu se pripraviti postupkom 1,3-dipolarne cikloadicije koristeći odgovarajući 1,2-disupstituirani olefin kao dipolarofil. Dobiva se smjesa regioizomera l oni se mogu odvojiti kromatografijom na koloni. Primjer je prikazan u Shemi 2. Optički aktivni izoksazolini se mogu dobiti kiralnom HPLC separacijom dva enantiomera, ili enzimatskom rezolucijom na regioizomernim esterima. Mogu se dobiti i uporabom odgovarajućeg kiralnog pomoćnog spoja na dipolarofilu kao što je opisao Olsson (J. Org. Chem. 53, 2468, 1988). Gore opisani postupci sinteze mogu se koristiti i za sintezu spojeva ovog izuma u kojima su Y derivati piridila ili pirimidila u formuli (1).

[image]

Mnogi izoksazolinski spojevi ovog izuma mogu koristiti komercijalno dostupne supstituirane alkene kao početne tvari. Spojevi u kojima je R2 kiselina ili amid se mogu pripraviti iz komercijalno dostupnih alken-estera ili alkenskih kiselina. Transformacije funkcionalnih skupina mogu se izvesti ili u fazi alkena ili nakon formiranja izoksazolinskog prstena. Spojevi u kojima je R2 jednako O(CH2)nR, NH(CH2)nR, S(CH2)nR, gdje je R jednako R5 ili R10, mogu se pripraviti iz supstituiranog alil bromida. Primjer je prikazan u Shemi 3. Sulfoksidi i sulfoni se mogu pripraviti oksidacijom tio-spojeva (Shema 3). Spojevi u kojima su R2 aromatski i heteroaromatski spojevi (R10) mogu se pripraviti reakcijom bromida ili jodida aromatskih i heteroaromatskih spojeva s alilom vinil bromida. C-vezani aromatski i heteroaromatski spojevi se mogu sintetizirati koristeći cinkove ili bakrene organometalne spojeve koje je prikazao Knockel (Tet. Lett. 31, 4413-4416, 1990), ili koristeći paladijem katalizirano vezanje s-stanil akrilata do aril jodida ili triflata koje je opisao Levin (Tet. Lett. 34, 6211-6214, 1993). Te reakcije su prikazane u Shemi 4. N-vezani heteroaromatski spojevi mogu se pripraviti alkilacijom heteroaromatskih spojeva s alil bromidima. Primjer je prikazan u Shemi 5. Spojevi u kojima je R2 jednako COCO2R ili COCONHR mogu se pripraviti prema postupku koji je opisao Iwanowicz (Bioorg. & Med. Chem. Lett., 2. 1607-1612, 1992).

[image]

Odgovarajuće supstituirani krotonat ester može se upotrijebiti kao početna tvar za 4,5-disupstituirane izoksazoline. Krotonat esteri mogu se dobiti iz komercijalnih izvora ili se mogu dobiti iz etil-4-bromokrotonata reakcijama nukleofilnog razmještanja prikazanih u Shemi 6. Trisupstituirani olefini kao dipolarofili mogu se dobiti iz etilpropiolata kupratnom kemijom (Shema 7) prema postupku koji je opisao Deslongschamps (Synlett, 660, 1994).

[image]

Izotiazolinski spojevi ovog izuma formule (I) mogu se pripraviti cikloadicijskom reakcijom nitril sulfida s olefinima (Howe, J. Org. Chem.. 43, 3742, 1978) kao što je prikazano u Shemi 8. Nitril sulfid je nastao termolizom 5-supstituiranog 1,3,4-okstiazol-2-ona.

[image]

Pirazolinski spojevi ovog izuma formule (l) mogu se pripraviti postupkom koji su opisali Wahoff i Zahran (Synthesis, 876-879, 1987). Primjer sinteze je prikazan u Shemi 9. Hidrozin je spojen s acil kloridom. N-acilirani hidrozin reagira s diklorotrifenilfosforanom i trietilaminom. Nitrilimin nastao in situ podvrgava se 1,3-dipolarnoj cikloadicijskoj reakciji s odgovarajućim alkenom kako bi se dobio pirazolin. Pirazolini se također mogu pripraviti iz izoksazolina kao što je prikazano u Shemi 10. Izoksazolin koji reagira s molibden heksakarbonilom u uvjetima koje je opisao Baraldi (Synthesis. 276, 1987) daje b-hidroksiketon. Dehidracijom b-hidroksiketona s p-toluensulfonskom kiselinom dobiva se a,b-nezasićeni keton, koji je zatim tretiran s hidrazinom kako bi se dobio željeni pirazolin.

[image]

Spojevi ovog izuma u kojima je U u formuli (1) jednako CONH mogu se pripraviti koristeći supstituirane akrilate, vinil acetat, ili krotonat kao početne tvari. Prstenaste strukture jezgre se mogu sintetizirati kao što je gore opisano, a ester skupina se zatim spaja s odgovarajućim aminom pod standardnim uvjetima kako bi se dobile amidne veze. Nitril se zatim konvertira do amidina putem imidata ili tioimidata u standardnim uvjetima. Neki spojevi se pripravljaju prema postupcima opisanim u još neriješenim US patentnim prijavama zajedničkog prijavitelja broj USSN 08/337920. Primjer tih spojeva prikazan je u Shemi 11. 3-supstituirane-izoksazolin-5-ilkarboksilne kiseline ili 3-supstituirane izoksazolin-5-iloctene kiseline mogu se prvo konvertirati do odgovarajućih amidina, a zatim protekcijom Boc-derivata ili CBZ-derivata. Zatim su spojeni s odgovarajućim aminima kao što je prikazano u Shemi 12. Spojevi ovog izuma u kojima je R1 jednako NHCH(NR5) u formuli (l) mogu se pripraviti iz derivata amina reakcijom amina s etil formimidatom i N,N-dimetilpiridinom u refluksirajućem etanolu. Spojevi ovog izuma u kojima je R1 jednako NHC(NR5)NR5R6 u formuli (1) mogu se pripraviti iz derivata amina reakcijom amina s formamidin sulfonskom kiselinom i N,N-dimetilpiridinom u refluksirajućem etanolu (Kim, i sur. Tet. Lett. 29, 3183, 1988), ili Boc-zaštićenim pirazol karboksamidinom u DMF (Bernatowicz i sur. Tet Lett. 34, 3389, 1993).

[image]

Derivati sulfona u kojima je U jednako -SO2(CH2)o- su pripravljeni kao što je prikazano u reakcijama iz Sheme 13.

Metil(trifenilfosforaniliden)-acetat reagira s acetil kloridom kako bi se dobio željeni alen. Sulfinska kiselina, pripravljena iz hidrogen peroksidnom oksidacijom odgovarajućeg tiola, dodana je alenu kako bi se dobio željeni alken (Padwa, J. Org. Chem. 54, 4232, 1989). Ovaj alken se može koristiti u prije opisanim cikloadicijskim reakcijama. Derivati sulfonamida u kojima je U jednako -SO2-NH- su pripravljeni kako je prikazano u reakcijama iz Sheme 14. Vinil sulfonil klorid je bromiran, a zatim je reagirao s aminom (Barnett, Tet. Lett., 651, 1968). Zamjenom halogen-metala i alkilacijom s jodoacetatom dobiva se željeni supstituirani vinil sulfonamid (Stetan, Chem. Ber., 122, 169, 1889) koji može biti upotrebljen u gore opisanim cikloadicijskim reakcijama.

[image]

Izoksazolinski spojevi opće formule I u kojima je U tio, sulfonil, ili sulfonamid mogu se pripraviti prema postupku opisanom u Shemi 15. Izoksazolin tioksantat se može konvertirati do sulfonilklorida tretiranjem s klorom u ledenoj octenoj kiselini. Sulfonilklorid se zatim spaja s odgovarajućim aminom kako bi se dobio željeni sulfonamid. Tioksantat se može hidrolizirati s natrij hidroksidom u etanolu do tiola, nakon čega slijedi zatvaranje prijelaznog tiola s odgovarajućim benzilbromidom kako bi se dobio tioalkilfenilanalog. Oksidacijom tio spoja s MCPBA ili oksonom dobiva se sulfoksid ili sulfon.

[image]

Spojevi ovog izuma u kojima je U alken, eter, -NHSO2-, i -NHCO- mogu se pripraviti iz istih intermedijera koji su prikazani u Shemi 16. 5-hidroksimetilizoksazolin nastaje 1,3-dipolarnom cikloadicijom kako je gore opisano. Alkohol može biti oksidiran do odgovarajućeg aldehida, a zatim konvertiran VVittigovom reakcijom do alkenom vezanog spoja. Alkenom vezani spojevi se zatim mogu reducirati do odgovarajućih alkilom vezanih spojeva. Alkilom vezani spojevi se također mogu pripraviti koristeći cinkove i bakrene organometalne spojeve koje je opisao Knockel (Tet. Lett. 31. 4413-4416, 1990, vidi Shemu 4). 5-hidroksimetilna skupina može se konvertirati do azida, a zatim reducirati do odgovarajućeg amina. Ovaj prijelazni amin se zatim konvertira do spojeva s -NHSO2-, i -NHCO- koristeći odgovarajući sulfonil ili acil klorid. 5-hidroksimetilizoksazolin se može konvertirati Mitsunobovom reakcijom do eterom vezanog spoja. Eterom i aminom vezani spojevi se također mogu pripremiti razmještanjem ali! bromida prema prikazu u Shemi 17. '

[image]

Spojevi ovog izuma u kojima je U jednako -CO- mogu se pripraviti paiadijem kataliziranim reakcijama vezanja organocinkovih reagensa s kiselim kloridima (Jackson, Synlett. 819-820, 1995 i Sato, Chem. Lett.. 1135, 1981) ili organometalnim spojevima cinka i bakra koje je opisao Knochel (J. Org. Chem. 53, 5791-5793, 1988).

Spojevi ovog izuma u kojima Z nije prisutan mogu se pripraviti prema primjeru iz Sheme 18. 4-bromoanilin je zaštićen kao Boc-derivat, i zatim vezan na 2-(t-butilamino)sulfonilfenilboroničnu kiselinu pod Suzuki uvjetima. 2-(t-butilamino)sulfonil-fenilboronična kiselina se pripravlja prema postupku koji je opisao Rivero (Bioorg. Med. Chem. Lett., 189, 1994). Deprotekcijom s TFA dobiva se aminobifenilni spoj. Aminobifenil se prvo spaja na jezgru prstenastih struktura kao što je gore opisano. Bromoanilin se prvo može vezati na jezgru prstenastih struktura kao što je opisano, a zatim podvrgnuti Suzuki reakciji kako bi se dobio željeni proizvod.

[image]

Spojevi ovog izuma u kojima je -Z- jednako -SO2- su niže prikazani na primjeru derivata peperidina prikazanog u Shemi 19. Spojevi ovog izuma u kojima je -Z- jednako -NH-, -O- i -S- mogu se pripraviti prema postupcima opisanima u Shemi 20.

[image]

Neki spojevi ovog izuma se također mogu pripraviti kao što je prikazano u Shemi 21. Itakonski anhidrid reagira s odgovarajućim aminom kako bi se dobio 3-karboksi-3-butenamid. Benzaldehid oksim se oksidacijski klorira i dehidroklorira. Dobiveni nitrilni oksid zatim reagira s 3-karboksi-3-butenamidom kako bi se dobio 3,5,5-trisupstituirani izoksazolin koji je zatim konvertiran do konačnog benzamidina kao što je gore opisano.

[image]

Spojevi ovog izuma u kojima je Y derivat piperidina u formuli (I) mogu se pripraviti iz piperidin alkohola koji su komercijalno dostupni ili se mogu pripraviti spajanjem 4-brompiridina i acetilenskih alkohola odgovarajućih dužina, nakon čega slijedi redukcija. Piperidin alkohol se oksidira do odgovarajućeg aldehida pod standardnim uvjetima. Aldehid se konvertira do izoksazolina prema gore opisanim postupcima. Primjer takve konverzije je prikazan u Shemi 22 gdje je n = 0-3.

[image]

Neki spiro-spojevi ovog izuma u formuli (II) mogu se pripraviti kako je prikazano u Shemi 23. Itakonil klorid reagira s odgovarajućim aminom kako bi se dobio a-metilen-sukcinimid koji se zatim podvrgava 1,3-dipolarnoj cikloadiciji kako bi se dobio spiro-izoksazolin. Neki spiro-spojevi ovog izuma u formuli (II) mogu se pripraviti iz intermedijera estera ili kiselina. Primjer ove transformacije prikazan je u Shemi 23. Skupina estera ili kiseline iz Sheme 24 može se reducirati s LiBH4 u THF ili s drugim reducirajućim agensima kako bi se dobio alkohol. Alkohol se zatim ciklizira uz pomoć prijelaznog mezilata kako bi se dobio željeni spiro-spoj. Alkohol se također može oksidirati u uvjetima Swernove oksidacije kako bi se dobio odgovarajući aldehid, koji može biti cikliziran kako bi se dobio spiro-spoj.

[image]

U ovom tekstu, pojam "spoj formule l" ili "spojevi ovog izuma" uključuju farmaceutski prihvatljive soli i prolijek oblike spojeva formule I.

"Prolijek" oblici označavaju bilo koje kovalentno vezane nosače koji otpuštaju aktivni roditeljski lijek prema formuli l in vivo, kada se takav prolijek daje sisavcu. Prolijek oblici spojeva formule l se pripravljaju mijenjanjem funkcionalnih skupina prisutnih u spojevima na takav način da se modifikacije cijepaju na osnovne spojeve ili rutinskom manipulacijom ili in vivo. Prolijek oblici uključuju spojeve formule l u kojoj su hidroksilna, amino, sulfhidrilna ili karboksilna skupina vezane na bilo koju skupinu koja se, kada se lijek daje sisavcu, cijepa kako bi se dobila ' slobodna hidroksilna, amino, sulfhidrilna odnosno karboksilna skupina. Primjeri prolijeka uključuju, ali nisu ograničeni na, acetatni, formalni i benzoatni derivati alkoholnih i amino funkcionalnih skupina u spojevima formule 1, i njima slične.

Farmaceutski prihvatljive soli spojeva formule l uključuju konvencionalne netoksične soli kvaternarnih amonijevih soli spojeva formule 1 nastalih, na primjer, iz netoksičnih anorganskih i organskih kiselina. Na primjer, takve konvencionalne netoksične soli uključuju one nastale iz anorganskih kiselina kao što su klorovodična, bromovodična, sumporna, sulfamska, fosforna, nitratna, i sličnih; i soli pripravljene iz organskih kiselina, kao što su octena, propionska, sukcinatna, glikolna, stearinska, mliječna, malna, vinska, limunska, askorbinska, pamoinska, maleinska, hidroksimaleinska, feniloctena, glutaminska, benzoična, salicilna, sulfanilna, 2-acetoksibenzoična, fumarna, toluensulfonska, metansulfonska, etan disulfonska, oksalna, izetionska, i slične.

Farmaceutski prihvatljive soli ovog izuma mogu se sintetizirati uobičajenim kemijskim metodama iz spojeva formule l koji sadrže lužnato ili kiselo područje. Općenito, soli se pripravljaju reakcijom slobodne lužine ili kiseline sa stehiometrijskim količinama ili sa suviškom željene anorganske ili organske kiseline ili lužine iz koje nastaje sol, u odgovarajućem otapalu ili kombinaciji različitih otapala.

Farmaceutski prihvatljive soli kiselina formule 1 s odgovarajućom koiičinom lužine, kao što su alkalijski ili zemnoalkalijski metalni hidroksid kao na pr. natrij, kalij, litij, kalcij, ili magnezij ili organska lužina kao što je amin, npr. dibenziletilendiamin, trietilamin, piperidin, pirolidin, benzilamin i slični, ili kvaternarni amonij hidroksid kao što je tetrametilamonijev hidroksid i sličnih.

Kao što je gore opisano, farmaceutski prihvatljive soli spojeva ovog izuma se mogu pripraviti reakcijom slobodnih kiselih ili lužnatih oblika ovih spojeva sa stehiometrijskom količinom odgovarajuće lužine ili kiseline, u vodi ili organskom otapalu, ili u njihovoj smjesi; općenito su poželjni bezvodni mediji kao što su eter, etil acetat, etanol, izopropanol, ili acetonitril. Popis odgovarajućih soli može se naći u Remington's Pharmaceutical Sciences, 17. izdanje, Mack Publishing Company, Easton, PA, 1985, str. 1418, čiji je opis uključen u tekst prema referenci.

Spojevi ovog izuma i njihovi pripravci se mogu bolje razumijeti iz niže navedenih primjera, koji ni na koji način ne ograničavaju ovaj izum. U navedenim primjerima, osim ako nije drugačije naznačeno, sve temperature su izražene u stupnjevima celzijusa, a dijelovi i postoci su težinski.

Primjer 1

3-amidinofenil-5-(4-amidinofenil)aminokarbonil-5-karbometoksimetil-izoksazolin. sol bistrifluorooctene kiseline

Dio A. Priprava 3-cijanobenzaldehid oksima

3-cijanobenzaldehid (25.0 g, 0.19 mol) i hidroksiamin hidroklorid (16.6 g, 0.24 mol) pomiješani su sa 100 ml piridina i 100 ml etanola. Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi pod N2 tijekom 12h. Smjesa je koncentrirana do polovice volumena, a zatim je dodano 200 ml vode. Stvorio se bijeli precipitat. Filtriran je i osušen kako bi se dobilo 25.9 g oksima (93%). 1HNMR (DMSO): d 7.61 (t, 1H); 7.85 (d, 1H); 7.96 (d, 1H); 8.00 (s, 1H); 8.21 (s, 1H); 11.61 (s, 1H).

Dio B. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-karbometoksi metil-izoksazolin-5-ilkarboksilne kiseline

3-cijanobenzaldehid oksim (26.9 g, 0.18 mol) i monometil ester itakonske kiseline (31.8 g, 0.22 mol) su pomiješani sa 600 ml THF. Toj smjesi je ukapano bjelilo (467 ml od 0.67 M vodene otopine) na sobnoj temperaturi. Reakcijska smjesa je zatim miješana na sobnoj temperaturi pod Na tijekom 12 sat. THF je uklonjen in vacuo. Vodena smjesa je razrijeđena s vodenim NaOH, a zatim ekstrahirana s etil acetatom. Nakon uklanjanja preostalih organskih otapala iz vodene smjese, smjesi je dodana vodena otopina HCI. Nastao je bijeli precipitat koji je filtriran i osušen kako bi se dobilo 39.4 g željenog proizvoda (74%). 1HNMR (DMSO): d 3.12 (m, 2H); 3.63 (s, 3H); 3.66 (d, 1H); 3.95 (d, 1H); 7.68 (t, 1H); 7.85 (d, 1H); 7.95 (d, 1H); 8.04 (d, 1H); 8.12 (s, 1H).

Dio C. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-(4-cijanofenil)aminokarbonil-5-karbornetoksimetil-izoksazolina

3-(3-cijanofenil)-5-karbometoksi metil-izoksazolin-5-ilkarboksilna kiselina (1.00 g, 3.47 mmol), 4-cijanoanilina (0.41 g, 3.47 mmol), 4-cijanoanilin (0.41 g, 3.47 mmol), i (2-(1H-benzotriazol-1-il)-1,1,3,3-tetrametiluronij tetrafluoroborat (TBTU) (1.11 g, 3.47 mmol) su promiješani s DMF (25 ml) i trietilaminom (2 ml). Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi pod N2 tijekom 48 h. Reakcijska smjesa je izlivena u vodu i ekstrahirana s etil acetatom. Kombirnirana organska otopina je oprana s otopinom soli, osušena preko MgSO4 i koncentrirana. Zatim je pročišćena kromatografijom (silika gel, 30-50% EtOAc u heksanu) kako bi se dobilo 0.33 g željenog proizvoda (24%). MS 406, (M+NH4)+. 1HNMR (CDCl3): d 3.06 (d, 1H); 3.32 (d, 1H); 3.69 (s, 3H); 3.78 (q, 2H), 7.51-7.62 (m, 3H); 7.71 (d, 2H); 7.70 (s, 1H), 7.85 (d, 1H); 7.92 (s, 1H); 8.81 (s, 1H).

Dio D. Priprava 3-amidinofenil-5-(4-amidinofenil)-aminokarbonil-5-karbometoksimetil-izoksazolina, sol bistrifluoro octene kiseline

3-(3-cijanofenil)-5-(4-cijanofenil)aminokarbonil-5-karbometoksimetil-izoksazolin (0.63 g, 1.62 mmol) je rastopljeno u 10 ml bezvodnog metanola i 30 ml CHCl3. Smjesa je ohlađena u ledenoj kupelji, a HCI plin je upuhivan dok otopina nije postala zasićena. Reakcijska smjesa je zatvorena i ostavljena na 0°C tijekom 12 sati. Reakcijska smjesa je koncentrirana dok se nije osušila, a zatim je osušena pod vakuumom. Dobivena krutina je rastopljena u 20 ml bezvodnog metanola, te je dodan amonij acetat (0.77 g, 10 mmol). Reakcijska smjesa je zatvorena i miješana na sobnoj temperaturi tijekom 12 sati. Smjesa je koncentrirana i precipitirana s eterom. Precipitat je filtriran i pročišćen s HPLC (C18 reverzna faza), razrijeđen s 0.5% TFA u H2O/CH3CN kako bi se dobilo 0.20 g soli bisbenzamidin TFA (20%). MS 423.2, (M+H)+ ; 212.1, (M+2H)2+. 1HNMR (DMSO-d6): d 3.20 (m, 2H); 3.58 (s, 3H); 3.70-4.02 (m, 2H); 7.65-8.09 (m, 8H); 9.04 (s, 2H); 9.18 (s; 2H), 9.30 (s, 1H); 9.40 (s, 2H); 10.49 (s, 1H).

Primjer 2

3-(3-amidinofenil)-5-[(2-naftilsulfonil)amino]metil-izoksazolin sol trifluorooctene kiseline

Dio A. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-hidroksimetil-izoksazolina

3-cijanobenzaldehid oksim (27.57 g, 0.189 mol) i alii alkohol (21.95 g, 0.378 mol) su pomiješani sa 1000 ml THF. Reakcijska smjesa je ohlađena do 0°C. U gore navedenu smjesu je ukapano bjelilo (480 ml od 0.67M vodene otopine). Reakcijska smjesa je polagano zagrijavana do sobne tmperature pod N2 tijekom 12 sati. THF je uklonjen in vacuo. Vodena smjesa je ekstrahirana s etil acetatom. Kombinirani organski ekstrakti su triturirani s dietil eterom. Stvoren je bijeli precipitat koji je filtriran i osušen kako bi se dobilo 20.78 g željenog proizvoda (54%). 1HNMR (DMSO-d6): d 3.16.3.56 (m, 5H), 4.74 (m, 1H), 4.98 (t, 3H), 7.62 (t, 1H), 7.86 (dd, 1H), 7.98 (m, 1H).

Dio B. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-(4-metilfenilsulfoniloksi)metilizoksazolina

3-(3-cijanofenil)-5-hidroksimetilizoksazolin (1.0 g, 4.95 mmol) i p-toluensulfonil klorid (0.95 g, 4.98 mmol) su rastopljeni u 5 ml piridina i miješani na sobnoj temperturi pod N2 tijekom 12 sati. Nakon razrijeđivanja sa zasićenim vodenim natrij hidrogenkarbonatom, smjesa je ekstrahirana s etil acetatom. Ekstrahirani kombirnirani organski slojevi su ponovo ekstrahirani s vodom, osušeni s MgSO4, a zatim je otapalo uklonjeno in vacuo kako bi se dobilo 1.53 g (87%) željenog spoja u obliku bijele krutine. 1HNMR (DMSO-d6): d 3.15 (dd, 1H), 3.51 (dd, 1H), 4.14 (m, 2H), 4.97 (m, 1H), 7.36 (m, 1H), 7.44 (d, 1H), 7.36 (t, 1H), 7.75 (m, 2H), 7.95 (m, 2H), 8.55 (d, 1H).

Dio C. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-azidometil-izoksazolina

3-(3-cijanofenil)-5-(4-metilffenilsulfoniloksi)metilizoksazolin (1.00 g, 2.81 mmol) i natrij azid (0.55 g, 8.42 mmol) su rastopljeni u 10 ml DMSO i miješani na sobnoj temperaturi pod N2 tijekom 72 sata. Nakon razrijeđivanja s vodom, smjesa je ekstrahirana s etil acetatom, osušena s MgSO4, a zatim je otapalo uklonjeno in vacuo kako bi se dobilo 0.64 g (100%) željenog proizvoda u obliku bijele krutine. 1HNMR (CDCl3): d 3.24 (dd, 1H), 3.46 (m, 2H), 3.61 (dd, 1H), 5.00 (m, 1H), 7.56 (t, 1H), 7.67 (d, 1H), 7.95 (m, 2H).

Dio D. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-aminometil-izoksazolina

3-(3-cijanofenil)-5-azidometilizoksazolin (0.64 g, 2.81 mmol) i 10%-tni paladij na ugljiku (0.10 g) su stavljeni u 50 ml etanola i miješani na sobnoj temperaturi pod H2 tijekom 4 sata. Reakcijska smjesa je filtrirana kroz celit, a otapalo je uklonjeno in vacuo kako bi se dobilo 0.57 g (100%) željenog spoja kao bijela krutina. 1HNMR (CDCl3): d 2.90 (m, 1H), 3.06 (m, 1H), 3.18 (dd, 1H), 3.36 (dd, 1H), 4.88 (m, 1H), 7.32 (t, 1H), 7.48 (d, 1H), 7.95 (m, 2H).

Dio E. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-[(2-naftilsulfonil)amino]metilizoksazolina

3-(3-cijanofenil)-5-aminometilizoksazolin (0.56 g, 2.81 mmol) je rastopljen u 20 ml DMF, a zatim su dodani 2-naftanensulfonil klorid (0.68 g, 3.00 mmol) i piridin (0.48 ml, 6.2 mmol). Reakcijska smjesa je miješana na sobnoj temperaturi pod N2 tijekom 12 sati. Nakon razrijeđivanja sa zasićenom otopinom natrij hidrogenkarbonata, smjesa je ekstrahirana s etil acetatom, osušena s MgSO4, a otapalo je zatim uklonjeno in vacuo. Dobivena sirova smjesa je kromatografirana na silikagelu, razrijeđena s etil acetat/heksanom (1:3) kako bi se dobilo 0.30 g (27%) željenog spoja u obliku bijele krutine. 1HNMR (DMSO-d6): d 3.03 (m, 2H), 3.22 (dd, 1H), 3.49 (dd, 1H), 4.81 (m, 1H), 7.65 (m, 3H), 7.83-8.08 (m, 5H), 8.12 (m, 3H).

Dio F. Priprava 3-(3-amidinofenil)-5-[(2-naftilsulfonil)amino]metilizoksazolin sol trifluorooctene kiseline

3-(3-cijanofenil)-5-[(2-naftilsulfonil)amino]metilizoksazolin (0.30 g, 0.77 mmol) je rastopljen u 50 ml MeOH. Reakcijska smjesa je ohlađena u ledeno-solnoj kupelji (-5°C), a HCI plin je zatim upuhivan tijekom 2 sata. Smjesa je zatvorena, ostavljena da se ugrije do sobne temperature, i miješana tijekom 12 sati. Otapalo je uklonjeno in vacuo, a dobivena krutina je osušena i korištena u slijedećoj fazi.

Gore nastali imidat stavljen je zajedno s amonij karbonatom (0.73 g, 7.6 mmol) u 50 ml metanola. Smjesa je zatvorena i miješana na sobnoj temperaturi tijekom 12 sati. Sirovi benzamidin je pročišćen uz pomoć HPLC (C18 reverzna faza), razrijeđen s 0.5% TFA u H2O/CH3CN kako bi se dobilo 0.03 g benzamidin TFA soli (9.5%). MS 409.3, (M+H)+. 1HNMR (DMSO-d6): d 3.03 (t, 2H), 3.22-3.58 (m, 2H), 4.82 (m, 1H), 7.67-7.73 (m, 3H), 7.85 (m, 2H), 7.95 (d, 1H), 8.06 (m, 2H), 8.11-8.18 (m, 3H), 9.27 (s, 1H), 9.43 (s, 1H).

Primjer 3

4-amidinofenil-[3-(3-amidinofenin-5-karbometoksi-izoksazolin-5-il]acetamid, sol bistrifluorooctene kiseline

Dio A. Priprava N-4-cijanofenil 3-karboksi-3-butenamida

Itakonski anhidnα ^u.oo g, o.u mmol) i 4-cijanoanilin (0.71 g, 6.0 mmol) su pomiješani s 25 ml CHCl3. Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi pod N2 tijekom 1/2 sata. Zatim je refluksirana tijekom 12 sati. Smjesa je ohlađena, a dobivena krutina je filtrirana i osušena (1.06 g, 92%). MS 248, (M+NH4)+.

Primjer 4

3-(3-amidinofenil)-5-[2'-aminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il]aminokarbonil-5-karbometoksi metil-izoksazolin, sol trifluoro octene kiseline

Dio A. Priprava 2-(t-butilamino)sulfonilfenilboronične kiseline

U otopinu 34.0 g (0.16 mol) benzen-N-(t-butilsulfonamida) u 500 ml THF pod N2 je dodavano 160 ml (0.36 mol) 2.25M n-butillitija u heksanu tijekom 35 minuta, održavajući temperaturu između 0-2°C. Reakcijska smjesa je zagrijavana tijekom 1.5 h do sobne temperature, tijekom čega se stvorio gusti precipitat. Dodan je triizopropilborat (46 ml, 0.20 mol), održavajući temperaturu ispod 35°C. Nakon 1 sata, reakcijska smjesa je ohlađena, dodano je 1N HCI (260 ml), i smjesa je miješana 30 minuta. Nakon razrijeđivanja s 520 ml vode, smjesa je ekstrahirana s 3x400 ml etera. Kombinirani organski ekstrakti su ekstrahirani s 3x250 ml 1N NaOH.Vodenim ekstraktima dodano je 6N HCI do pH 1, a zatim su ekstrahirani s 3x250 ml etera. Ekstrakti etera su oprani s 250 ml otopine soli, osušeni preko MgSO4, a otapala su uklonjena in vacuo kako bi se dobilo 45 g gustog ulja. Nakon dodavanja toluena (45 ml), smjesa je tresena 1 h na rotacijskom isparivaču. Stvorena je mala količina krutine, koja je korištena kako bi se induciralo djelomično stvrdnjavanje preostalog sirovog proizvoda. Dodano je još toluena (150 ml), i volumen smjese je upola smanjen in vacuo, održavajući temperaturu od 0-10°C. Dobiveni precipitat je sakupljen i opran s heksanom, osušen pod vakuumom kako bi se dobilo 24.6 g (60%) naslovnog spoja u obliku bijelih kristala, m.p. 118-119°C. 1HNMR (CDCl3): d 1.18 (s, 9H); 5.13 (s, 1H); 6.29 (br s, 2H); 7.53 (m, 2H); 7.82 (d, 1H); 8.00 (d, 1H).

Dio B. Priprava 2'-t-butilaminosulfonil-4-nitro-[1,1']-bifenila

Smjesa od 4.4 g (0.020 mol) 1-bromo-4-nitrobenzena i 5.14 g (0.020 mol) 2-(t-butilamino)sulfonilfenilboronične kiseline, 1.16 g tetrakis(trifenilfosfin) paladija(O) (0.001 mol), 0.32 g tetrabutilamonij bromida (0.001 mol), i 20 ml 2M vodenog natrij karbonata refluksirana je sa 180 ml benzena pod N2 tijekom 5.5 h. Nakon hlađenja smjesa je razrijeđena s metilen kloridom i vodom, dvije faze su odvojene i organska faza je oprana s vodom i otopinom soli, osušena preko MgSO4 i koncentrirana. Dobivena krutina je rekristalizirana iz EtOAc/heksanu kako bi se dobilo 3.25 g željenog bifenila (49%). 1HNMR (CDCl3): d 1.07 (s, 9H); 3.60 (br s, 2H); 7.29 (d, 1H); 7.59 (m, 2H); 7.69 (d, 2H); 8.20 (d, 2H); 8.30 (d, 2H).

Dio C. Priprava 1-bromo-4-t-butoksikarbonilaminobenzena

U smjesu NaH (4.13, 0.14 mol) u THF je dodan 4-bromoanilin. Dobivena smjesa je refluksirana pod N2 tijekom 1H. Zatim je ohlađena i dodan je di-t-butil dikarbonat (33 g, 0.15 mol). Nakon polusatnog miješanja dodano je još NaH (4.13 g, 0.14 mol) i reakcijska smjesa refluksirana pod N2 tijekom noći. Ohlađena je i pažljivo ugašena s vodom. Smjesa je ekstrahirana s eterom. Kombinirana organska otopina je oprana sa zasićenim vodenim NH4CI i zasićenim vodenim NaHCO3 osušena preko MgSO4, i koncentrirana. Zatim je pročišćena kromatografijom na silikagelu, razrijeđena s heksanom kako bi se dobilo 27.2 g željenog proizvoda (80%). 1HNMR (CDCl3): d 1.52 (s, 9H); 6.48 (br s, 1H); 7.27 (d, 2H); 7.40 (d, 2H).

Dio D. Priprava 2'-t-butilaminosulfonil-4-amino-[1,1']-bifenila

Postupak A:

Suspenzija 3.00 g (0.009 mol) 2'-t-butilaminosulfonil-4-nitro-[1,1']-bifenila i 0,30 g 10% Pd/C u 90 ml metanola je miješana na sobnoj temperaturi pod H2 (plin) (1 atm) 1/2 sata. Topivost početne tvari bila je jako slaba u metanolu, tako da je dodano 60 ml etil acetata i smjesa je miješana 4 sata. Reakcijska smjesa je filtrirana kroz celit i filtrat je koncentriran. Sirovi proizvod je rekristaliziran iz benzen/heksana kako bi se dobilo 2.32 g (85%) anilina. 1HNMR (CDCl3): d 0.99 (s, 9H); 3.72 (br s, 1H); 3.83 (br s, 2H); 6.76 (d, 1H); 7.27 (d, 1H); 7.33 (d, 2H); 7.43 (t, 1H); 7.53 (t, 1H); 8.14 (d, 1H). MS m/e 305 (M+H)+.

Postupak B:

Smjesa 12.8 g (0.047 mol) 1-bromo-4-t-butoksikarbonilaminobenzena i 12.3 g (0.048 mol) 2-(t-butilamino)sulfonilfenilboronične kiseline, 3.0 g tetrakis(trifenilfosfin) paladija(O) (0.0026 mol), 0.80 g tetrabutilamonij bromida (0.0024 mol), i 13.8 g (0.10 mol, u 30 ml vode) kalij karbonata je refluksirana s 300 ml toluena pod N2 tijekom 6 sati. Toluen je uklonjen in vacuo, a ostatak je rastopljen u metilen kloridu i vodi. Dvije faze su odvojene, a organska faza je oprana s vodom i otopinom soli, osušena preko MgSO4 i koncentrirana. Sirovi proizvod je pročišćen kromatografijom na silikagelu, razrijeđen s EtOAc/heksanu (1:3) kjako bi se dobilo 12.66 g željenog bifenila (67%).

Zaštićeni aminobifenil (2.80 g, 6.9 mmol) je miješan s 10 ml trifluorooctene kiseline i 20 ml metilen klorida na sobnoj temperaturi tijekom 2 h. Otapala su uklonjena in vacuo. Ostatak je rastopljen s metilen kloridom i precipitiran s heksanom kako bi se dobilo 1.20 g željenog proizvoda kao sol TFA. 1HNMR (DMSO-d6): d 1.01 (s, 9H); 6.80 (s, 1H); 7.20-7.68 (m, 8H); 8.03 (d, 1H).

Dio E. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-N-[2'-t-butilaminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il]aminokarbonil-5-karbometoksi metil- izoksazolina

3-(3-cijanofenil)-5-karbometoksi metil-izoksazolin-5-ilkarboksilna kiselina (0.50 g, 1.73 mmol) je refluksirana s 10 ml acetonitrila i 0.76 ml (10.4 mmol) tionil klorida 1 h pod N2. Otapalo je uklonjeno in vacuo. Preostali tionil klorid je uklonjen dodavanjem toluena, a zatim isparavanjem dok se nije potpuno osušio. Dobivena krutina je rastopljena u 20 ml THF i 2'-t-butilaminosulfonil-4-amino-[1,1']-bifenila, dodana je sol TFA (0.60 g, 1.40 mmol), a zatim trietilamin (1.5 ml, 10.4 mmol). Reakcijska smjesa je miješana na sobnoj temperaturi i reakcija je završena za manje od 30 min. Smjesa je razrijeđena s etil acetatom, a zatim je otopina isprana s vodom i otopinom soli. Osušena je preko MgSO4 i koncentrirana. Smjesa sirovog proizvoda je kromatografirana na silikagelu, razrijeđena s metilen klorid/etil acetatom (9:1) kako bi se dobilo 0.57 g željenog proizvoda (71%). MS 575.2, (M + H)+. 1HNMR (CDCl3): d 0.95 (s, 9H); 3.03 (d, 1H); 3.27 (d, 1H); 3.60 (d, 1H); 3.66 (s, 3H); 3.78 (d, 1H); 7.19 (d, 1H); 7.39-7-71 (m, 8H); 7.83 (d, 1H); 7.92 (s, 1H); 8.09 (d, 1H); 8.68 (s, 1H).

Dio F. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-N-[2'-aminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il]aminokarbonil-5-karbometoksi metil- izoksazolina

3-(3-cijanofenil)-5-N-[2'-t-butilaminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il]aminokarbonil-5-karbometoksi metil-izoksazolin (1.12 g, 1.95 mmol) je refluksiran s 25 ml trifluorooctene kiseline pod N2 1/2 sata. TFA je uklonjen in vacuo, a ostatak je rastopljen u metilen kloridu, a zatim je precipitiran s eterom kako bi se dobilo 1.0 g bijele krutine (99%). MS 519.2, (M+H)+. 1HNMR (CDCl3): d 3.14 (d, 1H); 3.40 (d, 1H); 3.76 (s, 3H); 3.85 (dd, 2H); 4.40 (br s, 2H); 7.35 (d, 1H); 7.48-7.80 (m, 8H); 7.83 (d, 1H); 8.01 (s, 1H); 8.18 (d, 1H); 8.82 (s, 1H).

Dio G. Priprava 3-(3-amidinofenil)-5-N-[2'-aminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il]aminokarbonil-5-karbometoksi metil- izo ksazolina, sol trifluorooctene kiseline

3-(3-cijanofenil)-5-N-[2'-aminosulfoniI-[1,1']-bifenil-4-il]aminokarbonil-5-karbometoksi metil-izoksazolin (1.2 g, 1.93 mmol) je rastopljen u 90 ml CHCl3 i 20 ml MeOH. Reakcijska smjesa je ohlađena u ledenoj kupelji, HCI plin je upuhivan tijekom 30 minuta dok otopina nije postala zasićena. Smjesa je zatvorena i ostavljena na 0°C tijekom 12h. Smjesa je zatvorena i ostavljena na 0°C tijekom 12 sati. Otapala su uklonjena in vacuo, a dobivena krutina je osušena i korištena u slijedećoj fazi.

Gore nastali imidat je miješan s 0.92 g (12.0 mmol) amonij acetata i 30 ml metanola. Smjesa je zatvorena i miješana na sobnoj temperaturi 12 sati. Sirovi benzamidin je pročišćen HPLC (C18 reverzna faza), razrijeđen s 0.5% TFA u H2O/CH3CN kako bi se dobilo 0.47 g soli banzamidina TFA (37%). MS 536.4, (M+H)+. 1HNMR (DMSO-d6): d 3.20 (m, 2H); 3.48 (s, 3H); 3.70-4.01 (m„2H); 7.20-7.32 (m, 4H); 7.52 (m, 2H); 7.72 (d, 2H); 7.88 (d, 1H); 7.98 (d, 1H); 8.05 (d, 1H); 8.07 (s, 1H); 9.24 (s, 2H); 9.40 (s, 2H); 10.05 (s, 1H).

Primjer 5 i Primjer 6

3-(3-amidinofenil)-5-[[(2'-aminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il)-metil]aminokarbonil]-5-(karbometoksimetil)izoksazolin, sol trifluorooctene kiseline (Pr. 5)

3-(3-amidinofenil)-7-(2'-aminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il)metil[1-oksa-2,7-diazaspiro[4,4]non-2-en-6,8-dion, sol trifluorooctene kiseline (Pr. 6)

Dio A. Priprava 2'-t-butilaminosulfonil-4-aminometiI-[1,1']-bifenila

2'-t-butilaminosulfonil-4-metil-[1,1']-bifenil (pripravljeni prema istom postupku opisanom u dijelu B, primjera 1) (1.57 g, 5.18 mmol) je refluksiran s N-bromosukcinamidom (0.92 g, 5.18 mmol) i AIBN (0.10 g) u 50 ml CCl4 tijekom 2 sata. Smjesa je ohlađena, a precipitat je isfiltriran. Filtrat je koncentriran do isprano bijele krutine. Dobivena krutina je rastopljena u 20 ml DMF i dodan je natrij azid (0.67 g, 10.3 mmol). Smjesa je zagrijavana do 100°C tijekom 6 sati pod N2. Reakcijska smjesa je ohlađena i izlivena u vodu. Ekstrahirana je s EtOAc. Kombinirana organska otopina je isprana s otopinom soli i osušena preko MgSO4. Koncentrirana je do bijele krutine. Dobivena krutina je pomiješana s 0.2 g Pd(OH), 0.5 ml koncentriranog HCI, i 100 ml MeOH. Smjesa je stavljena pod balon H2 tijekom 5 sati. Dobivena smjesa je filtrirana kroz celit i isprana s MeOH. Filtrat je koncentriran i precipitiran s Et2O kako bi se dobilo 1.32 g bijele krutine (72%). MS (DCI) 336 (M+NH4)+, 319 (M+H)+.

Dio B. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-N-[2'-t-butilaminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-metil]aminokarbonil-5-karbometoksi metil-izoksazolina

Ovaj spoj je pripravljen prema postupku opisanom u dijelu G primjera 4 koristeći 2'-t- butilamino sulfonil-4-aminometil-[1,1']-bifenil i 3-(3-cijanofenil)-5-karbometoksi metil-izoksazolin-5-ilkarboksiInu kiselinu kao početne tvari. MS (DCI) 606 (M+NH4)+.

Dio C. Priprava 3-(3-amidinofenil)-5-[[(2'-aminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il)-metil]amino karbon i l-5-(karbometoksi metil) izoksazoli na, soli trifluorooctene kiseline (Pr. 5) i 3-(3-amidinofenil)- 7-(2'- aminosulfonil -[1,1']-bifenil-4-il)metil[1-oksa-2,7-diazaspiro[4,4]non-2-en-6,8-diona, soli trifluorooctene kiseline (Pr. 6)

3-(3-cijanofenil)-5-N-[2'-t-butilaminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-metil]aminokarbonil-5-karbometoksi metil-izoksazolin je podvrgnut Pinner-amidinskom reakcijskom protokolu opisanom u dijelu D primjera 1. Smjesa sirovog proizvoda se pročišćava HPLC (C18 reverzna faza), razrijeđuje s 0.5% TFA u HaO i CH3CN kako bi se dobili spojevi iz Pr. 5 i Pr. 6 kao TFA soli. Pr. 5: MS (ESI) 518.4, (M+H)+. Pr. 6: MS (ESI) 550.4, (M+H)+.

Primjer 7

3-(3-amidinofenil)-5-[(4-benzensulfonilfenil-1-il)aminokarbonil]-5-(karbometoksimetil)izoksazolin, sol trifluorooctene kiseline

Dio A. Priprava 4-amidinofenilsulfona

Suspenziji 4-nitrodifenilsulfona (1.00 g, 3.80 mmol) i Pd-C (61.6 mg, 5%) u MeOH (50 ml) je dodano 3N vodenog HCI (1.30 ml, 3.90 mmol). Smjesa je stavljena pod H2 na 50 psi tijekom 4 sata. Filtrirana je kroz celit i isprana s MeOH. Filtrat je koncentriran i precipitiran s eterom kako bi se dobilo 0.79 g blijedo narančaste krutine (77%). MS 234.1, (M+H)+. 1HNMR (DMSO-d6): d 6.61 (d, 2H); 6.85 (br.s, 2H); 7.55 (m, 5H); 7.81 (d, 2H).

Dio B. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-[(4-benzensulfonilfenil-1-il)aminokarbonil]-5-(karbometoksimetil)izoksazolina

Ovaj spoj je pripravljen prema postupku opisanom u dijelu C primjera 1 koristeći 3-(3-cijanofenil)-5-karbometoksi metil-izoksazolin-5-ilkarboksilnu kiselinu i 4-aminodifenilsulfon kao početne tvari. MS 504.2, (M+H)+. 1HNMR (CDCl3): d 3.02-3.34 (m, 2H); 3.69 (s, 3H); 3.78 (m, 2H); 7.48 (t, 3H); 7.52 (t, 1H); 7.75 (d, 3H); 7.90 (m, 6H); 8.78 (br.s, 1H).

Dio C. Priprava 3-(3-amidinofenil)-5-[(4-benzensulfonilfenil-1-il)aminokarbonil]-5-(karbometoksimetil)izoksazolina, trifluorooctena kiselina

Ovaj spoj je pripravljen prema postupku opisanom u dijelu D primjera 1. MS 521.2, (M+H)+.

Primjer 8

3-(3-amidinofenin-5-(2'-aminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il)aminokarbonil-5-(tetrazol-l-il)metil-izoksazolin, sol trifluoro octene kiseline

Dio A. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-karbometoksi-5-(tetrazol-1-il)metil-izoksazolina

1H-tetrazol (0.89 g, 14.0 mmol) i K2CO3 su pomiješani s 50 ml DMF. Dodan je metil 2-(bromometil)akrilat (2.5 g, 14.0 mmol). Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi pod N2 tijekom 12 sati. Smjesa je izlivena u vodu i ekstrahirana s EtOAc. Kombinirana organska otopina je isprana s otopinom soli, osušena preko MgSO4, i koncentrirana kako bi se dobilo 1.63 g metil 2-(tetrazolmetil)akrilata. Ova smjesa sirovog proizvoda je pomiješana s 3-cijanobenzaldehid oksimom pripravljenim prema postupku opisanom u primjeru 1 (1.42 g, 9.69 mmol) i THF (50 ml). Gore navedenoj smjesi je ukapano bjelilo (25 ml od 0.67M otopine). Dobivena smjesa je miješana na sobnoj temperaturi pod N2 tijekom 3 h.THF je uklonjen. Smjesa je razrijeđena s vodom s vodom i ekstrahirana s EtOAc. Kombinirana organska otopina je oprana s otopinomn soli, osušena preko MgSO4, i koncentrirana. Zatim je pročišćena kromatografijom (silikagel, 5-15% EtOAc u CH2Cl2) do 1.61 g željenog proizvoda i 0.50 g regioizomera 3-(3-cijanofenil)- 5-karbometoksi- 5- (teterazol -2-il) metil-izoksazolina. 1HNMR (DMSO-d6): 63.78 (s, 3H); 3.80-4.10 (q, 2H); 5.09-5.20 (q, 2H); 7.68 (t, 1H); 7.98 (d, 1H); 8.07 (s, 1H), 9.45 (s, 1H). MS (ES+) 313.1 (M+H)+.

Dio B. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-karboksilne kiseline-5-(tetrazol-1-il)metil-izoksazolina

3-(3-cijanofenil)-5-karbometoksi-5-(tetrazol-1-i)lmetil-izoksazolin (1.60 g, 5.12 mmol) pomiješan je sa 75 ml THF. Dodan je LiOH (12 ml od 0.5 M vodene otopine). Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi pod N2 1 sat. THF je uklonjen. Smjesa je razrijeđena s vodom i dodana je koncentrirani HCI. Ekstrahirana je s EtOAc. Kombinirana organska otopina je oprana s otopinom soli, osušena preko MgSCu, i koncentrirana do bijele krutine (1.54 g). 1HNMR (DMSO-d6): 53.70-4.02 (q, 2H); 5.02-5.18 (q, 2H); 7.67 (t, 1H); 7.97 (d, 1H); 8.04 (s, 1H); 9.42 (s, 1H). MS(ES+) 299 (M+H)+.

Dio C. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-[2'-t-butilaminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il] aminokarbonil-5-(tetrazol-1-il) metil- izoksazolin

(3-(3-cijanofenil)-5-karboksilna kislina-5-(tetrazol-1-il)metil-izoksazolin (0.55 g, 1.84 mmol) je refluksirana s CH3CN (20 ml) i SOCl2 (1.34 ml, 18.4 mmol) pod N2 jedan sat. Otapalo je uklonjeno. Ostatak SOCl2 je uklonjen rastapanjem u toluenu, zatim je otapalo uklonjeno do potpune suhoće. Dobivena krutina je rastopljena u CH2Cl2 (20 ml). Dodan je 2'-t-butilaminosulfonil-4-amino-[1,1']-bifenil, pripravljen kao što je opisano u primjeru 4 (0.28 g, 0.92 mmol), a zatim je dodan Et3N (1.5 ml, 18.4 mmol). Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi pod N2 1/2 sata. Razrijeđena je s CH2CI2 i oprana je s vodom i otopinom soli. Osušena je preko MgSO4 i koncentrirana. Željeni proizvod je pročišćen kromatografijom (silikagel, 20% EtOAc u CH2Cl2) kako bi se dobilo 0.59 g prljavo bijele krutine. 1HNMR (DMSO-d6): 51.01 (s, 9H); 3.90-4.10 (q, 2H); 5.08-5.16 (q, 2H); 6.70 (s, 1H); 7.24-7.38 (m, 3H); 7.50-7.77 (m, 5H); 7.98-8.03 (m, 3H); 8.12 (s, 1H); 9.42 (s, 1H). MS (ES+) 585,2 (M+H)+.

Dio D. Priprava 3-(3-amidinofenil)-5-[2'-aminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il]aminokarbonil-5-(tetrazol-1-il)metil- izoksazolin, sol trifluoro octene kiseline

3-(3-cijanofenil)-5-[2'-t-butilaminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il]aminokarbonil-5-(tetrazol-1-il)metil-izoksazoIin (0.41 g, 0.70 mmol) je rastopljen u bezvodnom CHCl3 (20 ml) i bezvodni CH3OH (5 ml). HCI je upuhivan dok otopina nije postala zasićena (otprilike 15 min). Reakcijska smjesa je zatvorena i stavljena u hladnjak 12 sati. Otapala su uklonjena. Dobivena krutina je osušena u vakuumu. Gore nastali imidat je rastopljen u 20 ml bezvodnog CH3OH. Dodani amonij acetat (0.55 g, 7.0 mmol). Smjesa je zatvorena i miješana na sobnoj temperaturi tijekom 12 sati. Otapalo je uklonjeno. Krutina je rastopljena u CH3CN/H2O/TFA, i pročišćena na HPLC reverzne faze (C18 kolona reverzne faze, 0.5% TFA u H2O/CH3CN) kako bi se dobila željena TFA sol (0.15 g). 1HNMR (DMSO-dδ): 63.89-4.16 (q, 2H); 5.13-5.31 (q, 2H); 7.22-7.48 (m, 5H); 7.52-7.78 (m, 5H); 7.91 (d, 1H); 8.00-8.08 (m, 3H); 9.12 (s, 2H); 9.41 (s, 2H); 9.43 (s, 1H). MS(ES+) 546.3 (M + H)+.

Primjer 9

3-(3-amidinofenil)-5-(2'-aminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il)oksimetil-5-etoksimetil-izoksazolin, sol trifluorooctene kiseline

Dio A. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-etoksimetil-5-(4-bromofenoksi)metil-izoksazolin

Natrij hidrid (0.74 g od 60% uljne disperzije, 18.4 mmol) je opran s Petrolij eterom i zatim suspendiran u 50 ml THF. Toj smjesi je dodan 4-bromofenol (2.89 g, 16.7 mmol). Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi tijekom 15 min, a zatim je dodan metil 2-(bromometil)akrilat ' (2.99 g, 16.7 mmol). Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi pod N2 tijekom 12 sati. Reakcija je ugašena s etanolom i uklonjena su otapala. Dobivena tvar je rastopljena u EtOAc i oprana s vodom i otopinom soli.

Osušena je preko MgSO4 i koncentrirana do 3.93 g metil 2-[(4-bromofenoksi)metil]akrilat.

Metil 2-[(4-bromofenoksi)metil]akrilat (2.01 g, 7.4 mmol) je rastopljen u 50 ml THF. Smjesa je ohlađena na -78°C pod N2, a zatim je dodan DIDAL-H (12.3 ml, 18.5 mmol). Smjesa je miješana 1 h pri -78°C i 1 h pri -20°C, a zatim je pažljivo ugašena s etanolom, a otapala su uklonjena. Dobivena tvar je rastopljena u EtOAc i isprana s vodom i otopinom soli. Osušena je preko MgSO4 i koncentrirana. Kromatografijom na koloni silikagela (4:1 heksan/EtOAc) dobiveno je 0.21 g odgovarajućeg alkohola.

Natrij hidrid (0.11 g od 60% uljne disperzije, 4.4 mmol) je ispran s Petrolijj eterom, a zatim je suspendiran u 30 ml THF. Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi tijekom 15 min, i dodan je etil jodid (0.62 g, 4.0 mmol). Smjesa je refluksirana pod N2 tijekom 12 sati. Reakcija je ugašena s etanolom i uklonjena su otapala. Dobivena tvar je rastopljena u EtOAc i isprana s vodom i otopinom soli. Osušena je preko MgSO4, koncentrirana, kromatografirana na silikagelu (4:1 heksan/EtOAc) kako bi zb dobilo 0.38 g 2-[(4-bromofenoksi)metil]-2-(etoksimetil)alken.

2-[(4-bromofenoksi)metil]-2-(etoksimetil)alken (0.38 g, 1.4 mmol) i 3-cijanobenzaldehid oksim pripravljen prema primjeru 1 (0.21 g, 1.4 mmol) su rastopljeni u THF (10 mi). Ukapano je Clorox bjelilo (3.6 ml od 0.67M). Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi pod N2 tijekom 12 h. Razrijeđena je s EtOAc i oprana s otopinom soli. Organska smjesa je osušena preko MgSO4, koncentrirana i rekristalizirana iz EtOAc/heksana kako bi se dobilo 0.48 g 3-(3-cijanofenil)- 5-etoksimetil-5-(4-bromofenoksi)metil-izoksazolin.

Dio B. Priprava 3-(3-cijanofenil)-5-[2'-t-butilaminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il]oksimetil-5-etoksimetil-izoksazolin

Pomiješani su 3-(3-cijanofenil)-5-etoksimetil-5-(4-bromofenoksi)metil-izoksazolin (0.48 g, 1.15 mmol), 2-(t- butilaminosulfonilfenil boronična kiselina kao što je opisano u primjeru 4 (0.38 g, 1.49 mmol), tetrabutil amonij bromid (0.062 g, 0.054 mmol), natrij karbonat (0.36 g, 3.4 mmol), voda (3.0 ml) i benzen (50 ml). Dušični plin je upuhivan kroz smjesu tijekom 5 minuta, a zatim je dodan tetrakis(trifenilfosfin)paladij. Smjesa je refluksirana pod N2 tijekom 12 sati. Otapala su uklonjena. Dobivena tvar je rastopljena u EtOAc i isprana s vodom i otopinom soli. Osušena je preko MgSO4, koncentrirana, kromatografirana na silikagelu (3:1 heksan/EtOAc) kako bi se dobilo 0.18 g željenog proizvoda. 1HNMR (DMSO-d6): 61.00 (s, 9H); 1.21 (t, 3H); 3.43 (m, 2H); 3.73-3.80 (m, 5H); 4.20 (m, 2H); 7.00 (d, 2H); 7.27 (d, 1H); 7.42 (d, 2H); 7.46-7.58 (m, 3H); 7.71 (d, 1H); 7.98 (m, 2H); 8.15 (d, 1H).

Dio C. Priprava 3-(3-amidinofenil)-5-[2'-aminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il]oksimetil-5-etoksimetil-izoksazolin, sol trifluorooctene kiseline

3-(3-cijanofenil)-5-[2'-t-butilaminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il]oksimetil-5-etoksimetil-izoksazolin (0.18 g, 0.32 mmol) je rastopljen u 50 ml bezvodnog metanola. Ohlađen je na -20°C, a HCI plin je upuhivan dok otopina nije postala zasićena. Smjesa je zatvorena i ostavljena da stoji na 0°C 12h. Otapalo je uklonjeno, a krutina je osušena u vakuumu. Dobivena krutina je rastopljena u 50 ml bezvodnog metanola, a zatim je dodan amonij karbonat (0.15 g, 1.6 mmol).

Smjesa je miješana 48 sati. Otapalo je uklonjeno. Krutina je pročišćena na HPLC reverzne faze (C18 kolona reverzne faze, 0.5% TFA u H2O/CH3CN) kako bi se dobilo 0.13 g željene TFA soli (0.15 g). 1HNMR (DMSO-d6): 61.09 (s, 3H); 3.40-3.58 (m, 4H); 3.68 (q, 2H); 4.17 (q, 2H); 6.93 (d, 2H); 7.15 (s, 2H); 7.28 (m, 3H); 7.46-7.59 (m, 2H); 7.68 (t, 1H); 7.83 (d, 1H); 7.82-8.10 (m, 3H); 9.30 (s, 2H); 9.39 (s, 2H). MS(ES+) 509.4 (M+H)+.

Primjer 10 i Primjer 11

3-(3-amidinofenil)-4-(2'-aminosulfonil-[1.1']-bifenil-4-il)aminokarbonil-5-metil-izoksazolin, sol trifluorooctene kiseline

3-(3-amidinofenil)-5-(2'-aminosulfonil-[1.1']-bifenil-4-il)aminokarbonil-4-metil-izoksazolin, sol trifluorooctene kiseline

Dio A. Priprava 3-(3-cijanofenil-5-karbometoksi-4-metil-izoksazolina i 3-(3-cijanofenil)-4-karbometoksi-5 -metil- izoksazolina

U otopinu diklorometana (100 ml) 3-cijanofenil-oksiminoklorida (2.30 g, 13.65 mmol) i metil krotonata (1.71 g, 17.05 mmol) je ukapavan tijekom 0.5 h trietilamin (1.39 g, 13.65 mmol) u diklorometanu (5 ml). Reakcijska smjesa je miješana na sobnoj temperaturi tijekom 12 sati. Zatim je koncentrirana do viskoznog ulja. Kromatografijom (silikagel, heksan : etil acetat 8:2) dobiven je željeni 4-metilkarboksilat-izoksazolin (0.82 g, 25% prinosa) u obliku bezbojnog ulja. 1HNMR (CDCl3): δ 1.47 (d, J = 9Hz, 3H), 3.77 (s, 3H), 4.09 (d, J = 4.2Hz, 1H), 5.15 (m, 1H), 7.54 (t, 1H), 7.68 (d, J = 7.8HZ, 2H), 7.94 (d, J = 8Hz, 2H). MS(ESI) 245, (M+H)+. 5-metilkarboksilat izoksazolin je također dobiven (0.53 g, 16% prinosa) kao bezbojno ulje.

1HNMR (CDCl3) δ 1.42 (d, J = 8.5Hz, 3H), 3.81 (s, 3H), 3.96 (m, 1H), 4.83 (d, J =4.5 Hz, 1H), 7.55 (t, 1H), 7.70 (d, J = S.OHz, 2H), 7.95 (d, J = 7.9Hz, 2H). MS(ESI) 245, (M+H)+.

Dio B. Priprava 3-(3-cijanofenil)-4-karboksilna kiselina-5-metil-izoksazolina

4-izoksazolin ester je pažljivo hidroliziran (LiOH, 1 ek.) u THF:vodi (4:1, 20 ml) do karboksilne kiseline (0.75 g, 97% prinosa). 1HNMR (CDCl3) δ 1.50 (d, J = 8Hz, 3H), 4.07 (d, J = 7Hz, 1H), 5.18 (m, 1H), 7.50 (t, 1H), 7.68 (d, J = 8Hz, 2H), 7.97 (d, J = 8Hz, 2H). MS(ESI) 231 (M + H) + .

Dio C. Priprava 3-(3-cijanofenil)-4-(2'-t-butilaminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il)aminokarbonil-5-metil-izoksazolina

Kiselina iz dijela C se tretira s oksalil kloridom (1ek) u diklorometanu, a zatim slijedi adicija kapljice DMF. Reakcijska smjesa je miješana na sobnoj temperaturi tijekom 1.5 h, a zatim je koncentrirana do žutog ulja. Ono je zatim ponovno rastopljeno u diklorometanu, nakon čega je slijedilo tretiranje s 2'-t-butilaminosulfonil-4-amino-[1,1']-bifenil pripravljen kao što je opisano u Primjeru 4 (1ek) i trietil amin (3 ek). Reakcijska smjesa je miješana na sobnoj temperaturi preko noći. Zatim je izlivena u vodu (100 ml) i ekstrahirana s etil acetatom (2x100 ml). Isprana je s otopinom soli (50 ml) i osušena (magnezij sulfat). Isparavanjem otapala dobiven je sirovi amid koji je pročišćen (kromatografijom na koloni silikagela, CH2Cl2:MeOH, 9:1) kako bi se dobilo 0.35 g (20% prinosa) bezbojnog ulja. 1HNMR (CDCl3) δ 1.01 (s, 9H), 1.52 (d, J = 6.5Hz, 3H), 3.70 (s, 1H), 4.18 (d, J = 5.4Hz, 1H), 5.18 (m, 1H), 7.27 (dd, J = 3 i 8Hz, 1H), 7.43-7.54 (m, 7H), 7.68 (d, J = 8.5Hz, 1H), 8.03 (ds, 2H), 8.17 (sd, 2H). MS(DCI-NH3) 478.3 (M+H)+.

Dio D. Priprava 3-(3-amidinofenil)-4-(2'-aminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il)aminokarbonil-5-metil-izoksazolin

Nitril dobiven u Dijelu D je podvrgnut ranije opisanom Pinner-amidinskom reakcijskom protokolu kako bi se dobilo 0.15 g (bezbojnih kristala) željenog benzamidinskog spoja nakon pročišćavanja HPLC obrnute faze. 1HNMR (DMSO d6) δ 1.44 (d, J = 7.5Hz, 3H), 4.53 (d, J = 6 Hz, 1H), 5.02 (m, 1H), 7.27-7.38 (m, 5H), 7.55-7.63 (m, 3H), 7.70 (t, 1H, 7.80 (d, J = 8.5 Hz, 1H), 7.91 (d, J = 8.2Hz, 1H), 8.00 (dd, J = 1.8 i 7.9Hz, 1H), 9.10 (bs, 2H), 9.44 (bs, 2H), 10.30 (s, 1H). MS (ESI) 478.3, (M+H)+.

Dio E. Priprava 3-(3-amidinofenil)-5-(2'-aminosulfonil-[1,1']-bifenil-4-il)aminokarbonil-4-metil-izoksazolin

Ovaj spoj je dobiven prema gore opisanom postupku koristeći 3-(3-cijanofenil)-4-karboksimetil-5-metil-izoksazolin kao početnu tvar. 1HNMR (DMSO d6) δ 1.38 (d, J = 7.7Hz, 3H), 4.31 (m, 1H), 5.08 (d, J = 5.4Hz, 1H), 7.23-7.38 (m, 5H), 7.55-7.66 (m, 2H), 7.69-7-70 (m, 2H), 7.88 (d, J = 8Hz, 1H, 8.00 (d, J = 8Hz, 1H), 8.10 (ds, 2H), 9.20 (bs, 2H), 9.40 (bs, 2H), 10.3 (s, 1H). MS(ESI) 478.4, (M+H)+.

Primjer 12

3-(3-amidinofenil)-5-[(4-(2'-nitrofenoksi)fenil-1-il]aminokarbonil-5-metil-izoksazolin, sol trifluorooctene kiseline

Dio A. Priprava 4-(2'-nitrofenoksi)anilina

Miješanoj DMF (10 ml) otopini p-aminofenola (0.89 g, 8.16 mmol) je dodan bezvodni kalij karbonat (6.76 g, 48.96 mmol). Reakcijska smjesa je miješana na sobnoj temperaturi 1h, a zatim je dodan 2-fluoronitrobenzen (1.152 g, 8.16 mmol). Crvenkasto smeđa otopina je refluksirana 24 h. Reakcijska smjesa je ohlađena, a zatim ugašena s vodom (200 ml). Ekstrahirana je s EtOAc, isprana s otopinom soli (50 ml), i osušena s magnezij sulfatom. Isparavanjem otapala dobivena je sirova tvar koja je pročišćena kromatografijom na koloni (silikagel 9:1, heksan:etil acetat) do bezbojnog ulja 1.10 g (58% prinosa); 1HNMR (CDCl3) 63.60 (bs, 2H), 6.65 (d, J = 8.2Hz, 2H), 6.88 (d, J = S.OHz, 2H), 7.06 (t, 1H), 7.40 (t, 1H), 7.98 (d, J = δ.OHz, 1H). MS (DCI-NH3) 248 (M+NH4, 100).

Dio B. Priprava 3-(3-amidinofenil)-5-[(4-(2'-nitrofenoksi))fenil-1-il]aminokarbonil-5-metil-izoksazolina.

3-(3-cijanofenil-5-karboksilna kiselina 5-metil-izoksazolin pripravljen prema gore opisanim postupcima spojen je s 4-(2-nitrofenoksi)anilinom iz dijela A kao što je ranije opisano. Dobiveni proizvod je podvrgnut standardnoj Pinnerovoj reakciji kako bi se dobio željeni amidin. 1HNMR (DMSO d6) δ 7.74 (s, 3H), 3.48 (d, J = 19Hz, 1H), 4.04 (d, J = 19Hz, 1H), 7.04 (dd, J = 2.5 i 8Hz, 3H), 7.33 (t, 1H), 7.64-7.77 (m, 3H), 7.78 (d, J = 8.5Hz, 1H), 7.78 (d, J = 7.5Hz, 1H), 8.03 (t, 3H), 9.20 (bs, 2H), 9.41 (bs, 2H), 10.2 (s, 1H). MS(ESI) 460.2, (M+H, 100).

Primjer 13

3-(3-amidinofenil)-5-(3-[(NN-etil(pirid-2-il-metin]aminofenil-1-inaminokarbonil-5-metil-izoksazolin, sol trifluoro octene kiseline

Dio A. Priprava 3-TNN-etil(pirid-2-il-metimanilina

Naslovni spoj je pripravljen u tri faze putem sekvencijske reduktivne aminacije 3-nitroanilina s 2-piridin karboksaldehidom i acetaldehidom s natrij cijanoborohidridom u metanolu, nakon čega je slijedila katalitička (Pd/C) hidrogenacija u 29% ukupnog prinosa. 1HNMR (CDCl3) δ 1.30 (t, 3H), 3.60 (q, 2H), 4.70 (s, 2H), 6.91 (dd, 1H), 7.05-7.30 (m, 3H), 7.50 (m, 2H), 7.65 (t, 1H), 8.60 (d, 1H). MS(ESI) 258, (M+H), 100).

Dio B. Priprava 3-(3-amidinofenil)-5-(3-[NN-etil(pirid-2-il-metil)aminofenil]-1-il)aminokarbonil-5-metil-izoksazolina, sol trifiuorooctene kiseline

3-(3-cijanofenil)-5-karboksilna kiselina-5-metil-izoksazolin pripravljen prema ranije opisanim postupcima spojen je s 3-[NN-etil(pirid-2-il-metil)]anilinom iz dijela A kao što je ranije opisano. Dobiveni proizvod je podvrgnut standardnoj Pinnerovoj reakciji kako bi se dobio željeni amidin. 1HNMR (DMSO d6) δ 1.12 (t, 3H), 1.70 (s, 3H), 3.40-3.49 (dm, J=19.6Hz, 3H), 4.00 (d, J = 19.6Hz, 1H), 4.60 (s, 2H), 6.34 (dd, J = 2.5 i 8Hz, 1H), 6.99 (t, 1H), 7.04 (d, J = 8.6Hz, 1H), 7.19 (s, 1H), 7.40 (d, J = 8.4Hz, 1H), 7.36 (m, 1H), 7.19 (s, 1H), 7.40 (d, J = 8.4Hz, 1H), 7.36 (m, 1H), 7.70 (t, 1H), 7.80 (m, 2H), 8.05 (ds, 2H), 8.58 (d, J = 4.4Hz, 1H), 9.06 (bs, 2H), 9.40 (bs, 2H), 9.80 (s, 1H). Maseni spektar visoke rezolucije izračunat za C26H29N6O2 457.235199, pronađeno 457.233965.

Spojevi iz tabela od 1-6 su pripravljeni prema postupcima iz primjera od 1-13. Spojevi iz tabela od 1-6, koji imaju nesimetrične center su racemati, ukoliko nije drugačije naznačeno s (+) ili (-) u stupcu označenom s o.r. (za optičku rotaciju) u tabeli 2.

[image]

Tabele od 7-15 predstavljaju dodatne reprezentativne spojeve ovog izuma, koji se mogu pripraviti prema gore opisanim postupcima.

Divalentni radikali V u spojevima tabela od 7-11 imaju slijedeće strukture

[image]

Piridin-2,5-diil i pirimidin-2,5-diil radikali su vezani na (Z)u-D dio na 5. položaju. 2-supstituirani-1,4-fenilen radikali su vezani na (Z)u-D dio na 4. položaju.

Spojevi iz tabela od 7-11 imaju strukture prikazane formulom "a" ispod svakog naslova kolone. Odgovarajući spojevi koji imaju strukture formule "b" u naslovu svake kolone mogu se dobiti supstituiranjem odgovarajuće početne tvari, kao što je prikazano u primjerima 10 i 11.

[image]

[image] [image]

Primjena

Spojevi ovog izuma korisni su kao antikoagulansi u liječenju ili sprečavanju tromboembolijskih poremećaja kod sisavaca. Pojam "tromboembolijski poremećaj" u ovom tekstu uključuje arterijske ili venske kardiovaskularne ili cerebrovaskularne tromboembolijske poremećaje, uključujući, na primjer, nestabilnu anginu, prvi ili ponovljeni infarkt miokarda, ishemičnu iznenadnu smrt, prijelazni ishemični napad, udar, aterosklerozu, vensku trombozu, trombozu dubokih vena, tromboflebitis, arterijsku emboliju, koronarnu i cerebralnu arterijsku trombozu, cerebralnu emboliju, bubrežnu emboliju, plućnu emboliju.

Antikoagulacijski učinak spojeva ovog izuma postignut je zahvaljujući inhibicijskom djelovanju Faktora Xa. Aktivirani Faktor Xa, čija je glavna praktična uloga stvaranje trombina ograničenom proteolizom protrombina, ima centralni položaj koji povezuje intrinzični i ekstrinzični aktivacijski mehanizam u konačnom uobičajenom putu krvne koagulacije. Stvaranje trombina, konačne serinske proteaze na putu prema stvaranju fibrinskog ugruška, iz njegovog prekursora se pojačava stvaranjem protrombinskog kompleksa (Faktor Xa, Faktor V, Ca2+ i fosfolipida). Budući da se računa da jedna molekula Faktora Xa može stvoriti 138 molekula trombina (E/od/, S., Varao1/, K.: Optimization of conditions for the catalγtic effect of the factor IXa-factor VIII Complex:Probable role of the complex in the amplification of blood coagulation. Thromb. Res. 1979, 15, 617-629), faktor inhibicije Xa može biti učinkovitiji od onesposobljavanje trombina u prekidanju rada krvnog koagulacijskog sustava.

Učinkovitost spojeva ovog izuma kao inhibitori Faktora Xa je određena koristeći pročišćeni ljudski Faktor Xa i sintetički supstrat. Brzina hidrolize Faktora Xa kromogenskog supstrata S2222 (Kabi Pharmacia, Franklin, OH) je izmjerena u prisutnosti i u odsutnosti spojeva ovog izuma. Hidroliza supstrata rezultirala je u otpuštanju pNA, koje je mjereno spektrofotometrički mjerenjem porasta apsorpcije na 405 nM. Smanjenje brzine u promjeni apsorpcije na 405 nM u prisutnosti inhibitora ukazuje na inhibiciju enzima. Rezultati ovog pokusa su izraženi kao inhibitorna konstanta, Ki.

Determinante Faktora Xa su napravljene u 0.10 M natrij fosfatnom puferu, pH 7.5, sadržavajući 0.20 M NaCI, i 0.5 % PEG 8000. Michaelisova konstanta, Km, za hidrolizu supstrata je određena na 25° koristeći postupak Lineweavera i Burka.

Vrijednosti Ki su određene tako da je 0.2-0.5 nM ljudskog Faktora Xa (Enzyme Research Laboratories, South Bend, IN) reagiralo sa supstratom (0.20 mM-1 mM) u prisutnosti inhibitora. Reakcije su trajale 30 minuta, a brzine (brzine absorbancije se mijenjaju u odnosu na vrijeme) su izmjerene u vremenskom razdoblju od 25-30 minuta. Slijedeći odnosi su korišteni za izračunavanje Ki vrijednosti.

[image]

gdje:

v0je brzina kontrole u odsutnosti inhibitora;

vsje brzina u prisutnosti inhibitora;

I je koncentracija inhibitora;

Ki je disocijacijska konstanta enzima:

inhibitorni kompleks;

S je koncentracija supstrata;

Kmje Michaelisova konstanta.

Antitrombinski učinak spojeva ovog izuma može se prikazati u modelu tromboze vene cava-e kod štakora. U tom modelu su korišteni Male Sprague-Dawley štakori težine od 350-450 grama, koji su anestezirani sa smjesom ksilazina (10 mg/kg i.m.) i ketamina (110 mg/kg i.m.). Karotidna arterija, vratna vena i bedrena vena su kanulirane kako bi se uzeli uzorci krvi, infuzijom unio lijek i injicirala hipotonična otopina soli. Abdominalna vena cava je izolirana i svi njezini ogranci su povezani ispod lijeve bubrežne vene. Stvaranje tromba je inducirano brzim ubrizgavanjem 1 ml hipotonične otopine soli (0.225%) u venu cava-u. Nakon 15 sekundi slijedi 15-minutna staza izoliranog segmenta (otprilike 1cm) vene cava-e. Formirani tromb u veni cava je uklonjen i odmah izvagan.

Ispitivani spojevi ili nosači su dani u obliku kontinuirane intravenske infuzije ili peroralno, počevši 1 sat prije ubrizgavanja hipotonične otopine soli. Uzorci arterijske krvi (1.5 ml) za određivanje vremena stvaranja ugrušaka se uzimaju prije i 1 sat poslije infuzije ili peroralne primjene ispitivanog spoja ili nosača. Postotak inhibicije stvaranja tromba se određuje za svaku liječenu skupinu. ID50 vrijednosti (doza koja stvara 50% inhibicije stvaranja tromba) se određuju linearnom regresijom.

Spojevi ovog izuma mogu se uzimati sami ili u kombinaciji s jednim ili više dodatnih terapijskih sredstava. Oni uključuju druge antikoagulanse ili sredstva koja inhibiraju koagulaciju, protu-trombocitna ili sredstva koja inhibiraju trombocite, inhibitore trombina, ili trombolitička ili fibrinolitička-sredstva.

Spojevi se daju sisavcu u terapijski učinkovitoj količini. "Terapijski učinkovita količina" označava spoj formule l, koji kada se sisavcu daje sam ili u kombinaciji s dodatnim terapijskim sredstvom, je učinkovit u sprečavanju ili poboljšavanju tromboembolijskih bolesnih stanja ili razvijanja bolesti.

"Davanje u kombinaciji" ili "kombinirana terapija" znači da se spoj formule l i jedan ili više dodatnih terapijskih sredstava daju istovremeno sisavcu koji se liječi. Kada se daju u kombinaciji, svaka komponenta se može uzeti u isto vrijeme, ili jedna za drugom prema bilo kojem redoslijedu u različitim vremenskim razdobljima. Stoga, svaka se komponenta može dati zasebno, ali vremenski dovoljno blizu kako bi se postigao željeni terapijski učinak.

Druga antikoagulacijska sredstva (ili sredstva koja inhibiraju koagulaciju), koja se mogu koristiti u kombinaciji sa spojevima ovog izuma uključuju varfarin i heparin, kao i druge inhibitore Faktora Xa, kao što su oni opisani u gore navedenim publikacijama u Stanju tehnike.

Pojam sredstva protiv trombocita (ili sredstva koja inhibiraju trombocite), u ovom tekstu, označava sredstva koja inhibiraju funkciju trombocita, kao na primjer inhibiranjem agregacije, adhezije ili granularne sekrecije trombocita. Takva sredstva uključuju različite poznate nesteroidne protuupalne lijekove (NSAIDS) kao što su aspirin, ibuprofen, naproksen, sulindak, indometacin, mefenamat, droksikam, diklofenak, sulfinpirazon, i piroksikam, uključujući i njihove farmacetski prihvatljive soli ili prolijek oblike. Od NSAIDS-a, aspirin (acetilsalicilna kiselina ili ASA) i piroksikam. Druga odgovarajuća protu-trombocitna sredstva uključuju tiklopidin, uključujući i njegove farmaceutski prihvatljive soli ili prolijek oblike. Tiklopidin je također poželjan spoj, budući da se dobro podnoi prilikom prolaska kroz probavni trakt. Nadalje, druga pogodna sredstva koja inhibiraju trombocite uključuju antagoniste tromboksan-A2-receptora i inhibitore tromboksan-A2-sintetase, kao i njihove farmaceutski prihvatljive soli ili prolijek oblike.

Pojam inhibitori trombina (ili protutrombinski agensi), u ovom tesktu, odnosi se na inhibitore trombinske serin proteaze. Inhibiranjem trombina prekidaju se različiti procesi posredovani trombinom, kao na pr. aktivacija trombocita posredovana trombinom (t.j., na primjer, agregacija trombocita, i/ili granularna sekrecija inhibitora-1 plazminogenog aktivatora i/ili serotonina) i/ili stvaranje fibrina. Takvi inhibitori uključuju derivate boroarginina i boropeptid, hirudin i argatroban, ukjljučujući i njihove farmaceutski prihvatljive soli ili prolijek oblike. Derivati boroarginina i boropeptidi uključuju N-acetil i derivate peptida boronične kiseline, kao što su C-terminalni derivati a-aminoboronične kiseline lizina, ornitina, arginina, homoarginina i njihovi odgovarajući analozi izotiouronija. Pojam hirudin, u ovom tekstu, uključuje odgovarajuće derivate ili analoge hirudina, koji se u tekstu spominju kao hirulozi, kao na pr. disulfatohirudin. Inhibitori boropeptidnog trombina uključuju spojeve koje su opisali Kettner i sur., SAD patent br. 5,187,157 i Europskoj patentnoj prijavi objavljenoj pod brojem 293 881 A2, koji su uključeni u ovaj tekst prema referenci. Drugi odgovarajući derivati boroarginina i inhibitori boropeptidnog trombina uključuju one opisane u PCT patentnoj prijavi objavljenoj pod brojem 92/07869 i Europoskoj patentnoj prijavi objavljenoj pod brojem 471 651 A2, koje su u potpunosti uključene u ovaj tekst prema referencama.

Pojam trombolitička (ili fibrinolitička) sredstva (ili trombolitici ili fibrinolitici), u ovom tekstu, označava sredstva koja liziraju krvne ugruške (trombe). Takva sredstva uključuju aktivator tkivnog plazminogena, anistreplazu, urokinazu, streptokinazu, uključujući i njihove farmaceutski prihvatljive soli ili prolijek oblike. Pojam anistreplaza, u ovom tekstu, se odnosi na neizolirani aktivacijski kompleks plazminogena streptokinaze, kao što je opisano, na primjer, u Europskoj patentnoj prijavi br. 028,489, koja je u potpunosti uključena u ovaj tekst prema referenci. Pojam urokinaza, u ovom tekstu, označava jednostruke i dvostruke lance urokinaze, a jednostruki lanci se u ovom tekstu nazivaju i prourokinaze.

Davanje spojeva formule l ovog izuma u kombinaciji s takvim dodatnim terapijskim agesom, može biti uzrok učinkovite prednosti nad samim spojevima i agensima, a također je prednost i u tome što se mogu uzimati njihove manje doze. Smanjena doza smanjuje potencijalne nuspojave, i na taj način se omogućava povišena razina sigurnosti.

Spojevi ovog izuma mogu biti korisni kao standardni ili referenti spojevi, na primjer kao standard za količinu ili kontrolu, u testovima ili pokusima koji uključuju inhibiciju Faktora Xa. Takvi spojevi se mogu nabaviti u komercijalno dostupnom priboru, na primjer, za upotrebu u farmaceutskim ispitivanjima koja uključuju Faktor Xa. Spojevi ovog izuma se također mogu koristiti u dijagnostičkim ispitivanjima koja uključuju Faktor Xa.

Doziranje i formulacija

Spojevi ovog izuma mogu se davati u takvim oblicima za peroralnu primjenu kao što su tablete, kapsule (svaki od kojih uključuje i formulacije sa zadržanim otpuštanjem ili tempiranim otpuštanjem), pilule, prašci, granule, eliksiri, tinkture, suspenzije, sirupi, i emulzije. Također se mogu davati u intravenskom (bolus ili infuzija), intraperitonealnom, subkutanom, ili intramuskulamom obliku, a u svima se koriste oblici lijeka poznati upućenima iz područja farmaceutske prakse. Mogu se davati sami, ali obično će se davati s farmaceutskim nosačem izabranim na temelju izabranog načina davanja i standardne farmaceutske prakse.

Propisani način doziranja spojeva ovog izuma će, razumljivo, varirati u ovisnosti o poznatim čimbenicima, kao što su farmakodinamičke karakteristike pojedinog sredstva i načina i puta unošenja u organizam; vrsta, dob, spol, zdravlje, zdravstveno stanje, i težina primaoca; narav i trajanje simptoma; vrsta usporedne terapije; učestalost terapije; put davanja, bubrežna i jetrena funkcija pacijenta, i željeni učinak. Liječnik ili veterinar mogu odrediti i prepisati učinkovitu količinu lijeka potrebnu za sprečavanje, suzbijanje ili zaustavljanje napretka tromboembolijskih poremaćaja.

Prema prihvaćenim propisima, dnevna oralna doza svakog aktivnog sastojka, kad bi se koristio za indicirane učinke, bila bi od otprilike 0.001 do 1000 kg mg/kg tjelesne težine, poželjno bi bilo otprilike 0.01 do 100 mg/kg tjelesne težine dnevno, a najviše poželjno bi bilo otprilike 1.0 do 20 mg/kg/danu. Najprikladnije intravenske doze bile bi od otprilike 1 do otprilike 100 mg/kg/minuti pri konstantnoj brzini infuzije. Spojevi ovog izuma mogu se davati u jednoj dnevnoj dozi, ili se ukupna dnevna doza može dati u podijeljenim dozama dva, tri ili četiri puta dnevno.

Spojevi ovog izuma mogu se davati i intranazalnom obliku topičkom primjenom odgovarajućih intranazalnih sredstava, ili transdermalnim putem, koristeći transdermalnih kožnih "patcheva". Kada se daju u obliku transdermalnog prijenosnog sustava, davanje lijeka će, razumljivo, radije biti kontinuirano nego isprekidano vremenskim razmacima.

Spojevi se obično daju pomiješani s odgovarajućim farmaceutskim diluentima, ekscipijensima, ili nosačima (koji se zajedničkim imenom u ovom patentu zovu farmaceutski nosači) odgovarajuće izabrani s obzirom na namjeravani način davanja lijeka t.j., u obliku tableta za peroralnu primjenu, kapsula, eliksira, sirupa, i slično, i u skladu s uobičajenom farmaceutskom praksom.

Na primjer, za peroralnu primjenu u obliku tableta ili kapsula, aktivna komponenta lijeka može se kombinirati s oralnim, netoksičnim, farmaceutski prihvatljivim, inertnim nosačem, kao na pri. laktozom, škrobom, saharozom, glukozom, metil celulozom, magnezij stearatom, dikalcijevim fosfatom, kalcijevim sulfatom, manitolom, sorbitolom i sličnima; za peroralnu primjenu u tekućem obliku, oralne komponente lijeka se mogu kombinirati s bilo kojim oralnim, netoksičnim, farmaceutski prihvatljivim inertnim nosačem, kao što je etanol, glicerol, voda i slični. Štoviše, ukoliko je to poželjno ili potrebno, odgovarajuća vezivna sredstva, lubrikansi, dezintegrirajuća sredstva, i sredstva za bojenje se također mogu umiješati u smjesu. Odgovarajuća vezivna sredstva uključuju škrob, želatinu, prirodne šećere kao što su glukoza ili beta-laktoza, sladila na bazi kukuruza, prirodne ili sintetičke gume kao što su akacija, tragakant, ili natrij alginat, karboksimetilceluloza, polietilen glikol, voskovi, i slični. Lubrikanti koji se koriste u navedenim oblicima doziranja uključuju natrij oleat, natrij stearat, magnezij stearat, natrij benzoat, natrij acetat, natrij klorid, i slične. Dezintegrirajuća sredstva uključuju, bez ograničenja, škrob, metil celulozu, agar, bentonit, ksantan gumu, i slična.

Spojevi iz ovog izuma mogu se davati u obliku liposomskog prijenosnog sustava, kao što su mali unilamelarni vezikuli, veliki unilamelarni vezikuli, i multilamelarni vezikuli. Liposomi mogu nastati iz različitih fosfolipida, kao što je kolesterol, stearilamin ili fosfatidilkolini.

Spojevi ovog izuma se također mogu povezati s topivim poiimerima kao ciljanim nosačima lijeka. Takvi polimeri mogu uključiti polivinilpirolidon, piran kopolimer, polihidroksipropilmetakrilamid-fenol, ili polietilenoksid-polilizin supstituiran s ostacima palmitoila. Nadalje, spojevi ovog izuma se mogu spojiti u skupinu biološki razgradivih polimera korisnih za postizanje kontroliranog otpuštanja lijeka, na primjer, polimliječna kiselina, poliglikolna kiselina, kopolimeri polimliječne i poliglikolne kiseline, poiiepsilon kaprolakton, polihidroksi butirična kiselina, poliortoesteri, poliacetali, polihidropirani, policijanoacilati, i križno vezani ili amfipatski blok kopolimeri hidrogela.

Oblici doziranja (farmaceutski sastavi) pogodni za primjenu mogu sadržavati od otprilike 1 miligram do otprilike 100 miligrama aktivnog sastojka po jedinici doze. U tim farmaceutskim sastavima aktivni sastojak će obično biti prisutan u količini od otprilike 0.5-95% težine u odnosu na ukupnu težinu smjese.

Želatinske kapsule mogu sadržavati aktivni sastojak i nosače u praškastom obliku, kao što su laktoza, škrob, derivati celuloze, magnezij stearat, stearinska kiselina, i slične. Slični diluenti se mogu koristiti kako bi se dobile komprimirane tablete, l tablete i kapsule se mogu izraditi kao proizvodi s odrl'avanim otpuštanjem kako bi se postiglo kontinuirano otpuštanje lijeka tijekom nekoliko sati. Komprimirane tablete mogu biti obložene šećerom ili zaštitnim filmom kako bi se maskirao okus i kako bi se zaštitila tableta od atmosferskih utjecaja, ili se mogu enterički obložiti za selektivnu razgradnju u probavnom traktu.

Tekući oblici za oralnu primjenu mogu sadržavati boje i dodatke za poboljšanje okusa kako bi pacijent bolje prihvatio lijek.

Općenito, voda, odgovarajuće ulje, otopina soli, vodena otopina dekstroze (glukoze), i srodne šećerne otopine i glikoli kao što su propilen glikol ili polietilen glikoli su prihvatljivi nosači parenteralnih otopina. Poželjno je da otopine za parenteralnu primjenu sadrže sol aktivnog sastojka topivog u vodi, odgovarajuće stabilizirajuće sredstvo, i ukoliko je potrebno, puferske tvari. Antoksidansi kao što su natrij bisulfit, natrij sulfit, ili askorbinska kiselina, bilo sami ili u kombinaciji, su pogodna stabilizirajuća sredstva. Također se koriste i limunska kiselina i njezine soli i natrij EDTA. Povrh toga, parenteralne otopine mogu sadržavati konzervanse, kao što su benzalkonij klorid, metil- ili propil-paraben i klorobutanol.

Odgovarajući farmaceutski nosači su opisani u Remington's Pharmaceutical Sciences, Mack Publishing Companγ, uobičajenom priručniku za ovo područje.

Korisni representativni farmaceutski oblici doza za primjenu spojeva opisanih u ovom izumu su slijedeći:

Kapsule

Veliki broj pojedinačnih kapsula se pripravlja punjenjem standardnih dvodjelnih tvrdih želatinskih kapsula, svake s po 100 miligrama aktivnog sastojka u prahu, 150 miligrama laktoze, 50 miligrama celuloze, i 6 miligrama magnezij stearata.

Mekane želatinske kapsule

Smjesa aktivnog sastojka u jestivom ulju kao što je sojino ulje, ulje lanenih sjemenki ili maslinovo ulje se pripravlja i ubrizgava pomoću pumpe (positive displacement pump) u želatinu kako bi se dobile mekane želatinske kapsule koje sadrže 100 miligrama aktivnog sastojka. Kapsule se operu i osuše.

Tablete

Veliki broj tableta se priprema prema uobičajenim postupcima tako da jedinica doze bude 100 miligrama aktinog sastojka, 0.2 miligrama koloidalnog silikon dioksida, 5 miligrama magnezij stearata, 275 miligrama mikrokristalinske celuloze, 11 miligrama škroba i 98.8 miligrama laktoze. Odgovarajući zaštitni filmovi se mogu nanijeti kako bi se poboljšao okus ili usporila apsorbcija.

Injekcije

Parenteralna smjesa pogodna za primjenu injekcijom se pripravlja miješanjem 1.5% od ukupne mase aktivnog sastojka u 10% volumena propilen glikola i vode. Otopina postaje izotonična dodavanjem natrij klorida i steriliziranjem.

Suspenzija

Vodena suspenzija se pripravlja za oralnu primjenu tako da svakih 5 ml sadrži 100 mg konačno podijeljenog aktivnog sastojka, 200 mg natrij karboksimetil celuloze, 5 mg natrij benzoata, 1.0 g otopine sorbitola, U.S.P., i 0.025 ml vanilina.

Kada se spojevi ovog izuma kombiniraju s drugim antikoagulacijskim agensima, na primjer, dnevna doza može biti otprilike 0.1 do 100 miligrama spoja formule 1 i otprilike 1 do 7.5 miligrama drugog antikoagulansa, po kili tjelesne težine pacijenta. U dozi za tabletu, spojevi ovog izuma obično mogu biti prisutni u količini od otprilike 5 do 10 miligrama po jednoj dozi, a drugi antikoagulans u količini od otprilike 1 do 5 miligrama po jednoj dozi.

Kada se spojevi formule 1 daju u kombinaciji sa sredstvom protiv zgrušavanja, prema poznatoj praksi, uobičajena dnevna doza može biti od otprilike 0.01 do 25 miligrama spoja formule 1 i otprilike 50 do 150 miligrama sredstva protiv zgrušavanja, poželjno bi bilo otprilike 0.1 do 1 miligram spoja formule 1 i otprilike 1 do 3 miligrama srestva protiv zgrušavanja, po kilogramu tjelesne težine pacijenta.

Kada se spojevi formule 1 daju u kombinaciji s trombolitičkim agensom, uobičajena dnevna doza može biti otprilike 0.1 do 1 miligram spoja formule l, po kilogramu tjelesne težine pacijenta, i u slučaju trombolitičkih sredstava, uobičajena doza trombolitičkog sredstva kada se primjenjuje samo, može biti smanjena za otprilike 70-80% kada se daje sa spojem formule 1.

Kada se dva ili više gore navedena druga terapijska sredstva daju sa spojem formule 1, obično količina svakog sastojka u uobičajenoj dnevnoj dozi i uobičajenom obliku doze može biti smanjena u odnosu na uobičajenu dozu sredstva kada se daje samo, u pogledu dodatnog ili sinergističkog učinka terapijskog sredstva kada se uzima u kombinaciji.

Posebice kada se primjenjuje u obliku jedne dozne jedinice, postoji mogućnost nastajanja kemijske interakcije između povezanih aktivnih sastojaka. Zbog toga, kada se spoj formule l i drugi terapijski agens kombiniraju u jednu doznu jedinicu oni se formuliraju tako da, iako su aktivni sastojci u jednom doznom obliku, fizički kontakt između sastojaka je minimalan (to jest, smanjen). Na primjer, jedan aktivni sastojak može biti enterički obložen. Enteričkim oblaganjem jednog od aktivnog sastojka, moguće je ne samo smanjiti kontakt između kombiniranih aktivnih sastojaka, već i, kontrolirati otpuštanje jednog od sastojka u probavnom traktu, tako da se jedan od dvaju sastojaka ne oslobađa u želucu, već radije u crijevima. Jedan od aktivnih sastojaka se također može obložiti s tvari koja djeluje na odgođeno otpuštanje kroz probavni trakt i također smanjuje fizički kontakt između kombiniranih aktivnih sastojaka. Nadalje, komponenta za odgođeno otpuštanje može se dodatno enterički obložiti, tako da se otpuštanje ove komponente vrši samo u crijevima. Drugi bi pristup uključivao formuliranje kombiniranog proizvoda u kojem bi jedna komponenta bila obložena s polimerom za suzdržano i/ili enteričko otpuštanje, a druga komponenta bi bila obložena s polimerom kao što je niskoviskozni hidroksipropil metilceluloza (HPMC) ili drugim odgovarajućim tvarima poznatim u području, kako bi se nadalje odvojile aktivne komponente. Polimerno oblaganje služi za stvaranje dodatne prepreke kako ne bi došlo do interakcije s drugom komponentom.

Claims

1. Spojevi formule I: [image] uključujući i njihove farmaceutski pogodne soli i prolijek oblike, i sve njihove stereoizomerne oblike i smjese navedenih stereoizomernih oblika, naznačeni time, da:7 U kada je prisutan (t.j., kada je u=1), je izabran iz -CO-NH-(CH2)o- -CO-(CH2)o- -SO2-NH-(CH2)o- -SO2-(CH2)o- -NHSO2-(CH2)o-, pod uvjetom da m ≠ O -NHCO-(CH2)o-, pod uvjetom da m ≠ O -NH-(CH2)o-, pod uvjetom da m ≠ O -O-(CH2)o-, pod uvjetom da m ≠ O -S-(CH2)o-, pod uvjetom da m ≠ O -CH=CH-(CH2)o- X je O, S, NR15 Y je izabran iz [image] R1 je izabran iz (CH2)PNR5R6 C(NR14)NR5R6 NHC(NR14)NR5R6 NHC(NR14)H CONRSR6 R2 je izabran iz H C1-C6 alkila C1-C6alkoksi CO2R5 CONHR5 CONHCH2CO2R5 CONH(CH2)q-R10 R10 CO-R5 COCO2R5 COCONHR5 SOnR5 SO2NHR5 NHR7 CH=CHCO2R5 CH=CHCONHR5 O-(CH2)n-R10 SOn-(CH2)n-R10 NH-(CH2)n-R10 U i R2 zajedno daju spiro spoj formula IIa i IIb, ili spoj formula IIa ili IIIb: [image] gdje W = CO, CH2, CHOR5 i r = 1-3 [image] gdje W = CO, CH2, CHOR5 i t = 0-2 R3 je izabran iz (CH2)SNR5R6 C(NR14)NR5R6 NHC(NR14)NR5R6 NHC(NR14)H CONR5R6 V je izabran iz slijedećih kada su Z i D oboje odsutni: [image] [image] V je izabran iz slijedećih kada su Z i/ili D prisutni: [image] [image] Z kada je prisutan (t.j., kada je u = 1) izabran je iz jednostruke veze, -CO-, -(CH2)t, -SOn-, -SO2NHR4, pod uvjetom da je D odsutan -NH-, -NR7, -O- D kada je prisutan (t.j., kada je u = 1) izabran je iz [image] [image] E je izabran iz N, NR5, O, S; J je izabran iz O, NR7; A je izabran iz CO, CH2, SO, SO2; R4 je izabran iz H C1-C6 alkila (CH2)n-fenila (CH2)n-CONHR5 (CH2)n-CONHR5CH2CO2R5 R5 i R6 su pri svakom pojavljivanju nezavisno H C1-C6 alkil (CH2)n-fenil R7 je izabran iz H C1-C6 alkila SO2R5 COR5 (CH2)t-R10 (CH2)n-fenil R8 je izabran iz H C1-C6 alkila halogena NO2 CF3 OR5 R9 je izabran iz H C1-C5 alkila halogena NO2 NHR7 SO2NHR11 CF3 OR5 CO2R5 CONR5R7 CN (CH2)PNR5R6 C(NR14)NR5R6 NHC(NR14)NR5R6 NHC(NR14)H SOn-R5 SOn-CF3 imidazola, pirazola, 1,2,3-triazola, 1,2,4-triazola i tetrazola, koji svaki posebno mogu biti supstituirani s CF3, halogenom, NO2, C1-C5 alkilom, ili C1-C5 alkoksi; R10 je izabran iz [image] R11 je izabran iz H C1-C6 alkila (CH2)n-fenila COR5 CO2R5 R12 je izabran iz H C1-C6 alkila C1-C6 alkoksi halogena NO2 NHR7 CN CF3 SONHR11 R13 je izabran iz H OH C1-C10 alkila C1-C10 alkoksi nitro halo CF3 R14 je izabran iz H OH C1-C10 alkila C1-C10 alkoksi CO2- C1-C10 alkila CO- C1-C10 alkila CONH- C1-C10 alkila CONH-fenila CO2(CH2)n-fenila R15 je izabran iz H C1-C6 alkila C1-C6 alkoksi CO2R14 CONHR14 CONHCH2CO2R5 CONH(CH2)q-R10 (CH2)nR10 CO-R5 COCO2R5 COCONHR5 SO2NHR5 pri svakom pojavljivanju su svaki od slijedećih nezavisno: m = 0-2 n = 0-4, osim u -SOn-, n = 0-2; o = 0-2 p = 0-1 q = 0-4 r = 1-2 s = 0-2 t = 0-2 u = 0-1, pod uvjetom, da kada je X jednako NR15, Z i D su oboje odsutni, [image] tada barem jedan od R1 i R3 moraju biti C(NR14)NR5R6 NHC(NR14)NR5R6 ili NHC(NR14)H.

2. Spojevi iz zahtjeva 1, naznačeni time, da U je prisutan i izabran je iz -CO-NH-(CH2)o- -CO-(CH2)o- -SO2-NH-(CH2)o- -SO2-(CH2)o- -NH-(CH2)o-, -O-(CH2)o- X je O Y je izabran iz [image] R1 je izabran iz C(NR14)NR5R6 NHC(NR14)NR5R6 R2 je izabran iz H C1-C6 alkila C1-C6 alkoksi CO2R5 CONHR5 CONHCH2CO2R5 CONH(CH2)q-R10 R10 CO-R5 COCO2R5 COCONHR5 SOnR5 SO2NHR5 NHR7 CH = CHCO2R5 CH=CHCONHR5 O-(CH)n-R10 SOn-(CH)n-R10 NH-(CH)n-R10 V je izabran iz slijedećih kada su Z i/ili D prisutni: [image] V je izabran iz slijedećih kada su Z i D oboje odsutni: [image] D kada je prisutan (t.j., kada je u = 1) izabran je iz [image] R10 je izabran iz [image]

3. Spojevi iz zahtjeva 2, naznačeni time, da U je -CO-NH-(CH2)o- Y je izabran iz [image] R1 je C(NR14)NR5R6 Z je odsutan ili prisutan i izabran je iz -O- i NR7-

4. Spojevi iz zahtjeva 3 koji imaju strukture V i VI: [image] naznačeni time, da R1 je C(NR14)NRSR6 i D je izabran iz [image] V je izabran iz slijedećih: [image]

5. Spoj iz zahtjeva 1, naznačen time, da je izabran iz skupine koja uključuje slijedeće spojeve, kao i njihove farmaceutski prihvatljive soli i prolijek oblike, i sve njihove stereoizomerne oblike i smjese navedenih stereoizomernih oblika: [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image]

6. Farmaceutska smjesa, naznačena time, da uključuje terapijski učinkovitu količinu spoja iz bilo kojeg od zahtjeva od 1 do 5 i farmaceutski prikladan nosač.

7. Postupak liječenja ili sprečavanja tromboembolijskog poremećaja kod sisavca, naznačen time, da uključuje davanje sisavcu terapijski učinkovite količine spoja iz bilo kojeg od zahtjeva od 1 do 5.